struka(e):

marijanska svetišta, u Katoličkoj crkvi, crkve ili druga sveta mjesta ili predmeti posvećeni štovanju Marije, Isusove majke. Vjernici onamo hodočaste iz pobožnosti, kako bi zadobili milost ili pak za dobivenu zahvalili. Neka su svetišta povezana sa srednjovjekovnom pobožnošću i legendama o Mariji (Loreto, Trsat); druga su se razvijala uz pojedine samostane i zauzimanjem redovnika (Częstochowa, Mariazell, Aljmaš, Tekije) ili su ih podizali svojim zakladama plemići ili župnici; neka poznata svetišta nastala su nakon čudesnih Marijinih ukazanja (Lourdes, Fatima, Međugorje). U hrvatskim krajevima više je svetišta nastalo u doba provala Turaka i povezana su s čudesnim nestankom i pojavljivanjem ili prijenosom Marijina kipa ili slike (Marija Bistrica, Remete kraj Zagreba, Olovo u Bosni, Sinj i dr.). Pojedina svetišta opisivana su u starijoj hrvatskoj književnosti: Loreto (B. Kašić), Trsat (F. Glavinić), Aljmaš (A. Kanižlić), svetišta u Hrvatskome zagorju (H. Gašparoti), a u novije doba D. Domjanić pjevao je o Gospi Bistričkoj. Oko 80 marijanskih svetišta u Hrvata ima značajnu ulogu u vjerskom životu i duhovnoj obnovi, a jednako i u društvenome životu radi okupljanja, pučkih svečanosti, sajmova i sl.

Citiranje:

marijanska svetišta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/marijanska-svetista>.