TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Martinšćica

ilustracija
MARTINŠĆICA

Martinšćica, selo na zapadnoj obali otoka Cresa, uz istoimenu uvalu; 129 st. (2011). Poljodjelstvo (vinova loza, maslina); ovčarstvo. Destilerija eteričnih ulja (kadulja, ružmarin). Ribarstvo. Turizam. Pred Martinšćicom leži otok Zeča i hrid Visoki. – O ranoj naseljenosti svjedoče ostatci prapovijesnih gradina (kasteljera) na obližnjim brjegovima, tragovi antičkih vila u uvalama uz more te ruševine romaničke crkve sv. Kristofora (preuređena u XV. st.). Današnje naselje razvilo se na mjestu starijega naselja Tiha, koje je u potonjem razdoblju, prema titularu župne crkve sv. Martina (iz XVI. st., temeljito pregrađena u XIX. st.) nazvano Martinšćica. Iz kasnoga srednjeg vijeka potječu ulomci obližnje gotičke crkvice sv. Kuzme i Damjana. U drugoj polovici XV. st. u Martinšćici je, u neposrednoj blizini luke, sagrađen samostan trećoredaca (glagoljaša) s crkvom sv. Jeronima. Nad glavnim crkvenim oltarom nalazi se slika Baldassarea d’Anne (1636), na zidovima slike apostola (rad mletačkih majstora iz XVII. st.), a u samostanu zavjetne slike iz XVIII. st. s portretima creskih pomoraca. U XVII. st. pokraj samostana obitelj Sforza podignula je raskošan ladanjski dvorac. Do XX. st. Martinšćica je bila neznatno naselje s malim brojem stanovnika, a u tom se stoljeću postupno razvijala, ponajviše zahvaljujući radu destilerije za proizvodnju eteričnih ulja i pogona za preradbu ribe. Premda se u novije doba u Martinšćici razvija turizam, broj stanovnika nakon velikog pada iza II. svjetskoga rata i dalje uglavnom opada.

Citiranje:
Martinšćica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 24. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39201>.