Matanić, Dalibor, hrvatski filmski redatelj i scenarist (Zagreb, 21. I. 1975). Diplomirao je 2008. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Pozornost je privukao prvim cjelovečernjim igranim filmom, komedijom socijalnokritičkog okvira Blagajnica hoće ići na more (2000), a status potvrdio sljedećim, Fine mrtve djevojke (2002., Velika zlatna arena i Zlatna arena za režiju na festivalu u Puli), vizualno dotjeranom i društveno angažiranom melodramom s temom istospolne ljubavi, podcrtanom postmodernističkom ironijom. Potom je režirao film 100 minuta Slave (2004), koji se u njegovu radu izdvaja i poetički i tematski, kao kostimirani biografski film (o slikarici Slavi Raškaj) te kojemu jedinomu od svojih filmova nije i (su)scenarist. Od daljnjih ostvarenja, omnibus-film Kino Lika (2008), prema novelama Damira Karakaša, elementima groteske i satire blizak je njegovim prijašnjim filmovima, Majka asfalta (2010) minimalistički je režirana socijalno-obiteljska melodrama kojom se uklapa u trendove suvremene svjetske umjetničke kinematografije, a Ćaća (2011., Zlatna arena za režiju) obiteljsku tematiku povezuje s trilerom i filmom strave. Najveći je uspjeh postigao melodramom Zvizdan (2015., Velika zlatna arena i Zlatna arena za režiju), koja u tri vremenski odijeljene priče prikazuje emocionalne posljedice rata i nacionalne nesnošljivosti, nagrađenom u popratnome programu filmskoga festivala u Cannesu; u istom je duhu realizirao i film Zora (2020). Ugled jednog od najistaknutijih hrvatskih redatelja drugog desetljeća XXI. st. potvrdio je i međunarodno zapaženom TV serijom Novine (2016–20), u kojoj se, u tri sezone, kroz umreženu priču o novinskoj redakciji gradi slika suvremenoga hrvatskog društva. Također režira dokumentarne filmove, kratke igrane filmove (Tišina, 2000; Suša, 2002; Tulum, 2009; Mezanin, 2011), videospotove i reklame. Ostali igrani filmovi: Volim te (TV film, 2005), Majstori (2013), Egzorcizam (2017).