TRAŽI DALJE:
STRUKE:

asonanca

asonanca (franc. assonance < lat. assonare: zajedno zvučati), zvukovno ponavljanje samoglasnika, odn. dvoglasa. Javlja se u pjesništvu kao nepotpuna rima u kojoj se ne podudaraju slogovi, već samo samoglasnici na krajevima stihova, i kao unutarnja rima u sredini riječi. Također figura ponavljanja samoglasnika: oko sokolovo.

Citiranje:
asonanca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4226>.