TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Muavija I.

Muavija I. (Moavija, puno arapsko ime Mu‘āwiya bin Abī Sufyān [mu63308a:'wija bin abi:' sufja:'n]), peti kalif i osnivač dinastije Omejida (Meka, oko 602Damask, IV/V. 680). Sin ugledna trgovca i Muhamedov tajnik (630–632). Bio je namjesnik u Siriji (639–656), gdje je preuredio upravu i financije po bizantskom uzoru, stvorio snažnu vojsku i izgradio jaku flotu. Godine 657. ustao je protiv kalifa Alija bin Abi Taliba i sam se proglasio kalifom te stekao opće priznanje (661). Utemeljitelj omejidske dinastije, nasljedstvo kalifske vlasti osigurao je sinu Jezidu (669). Od 663. do 678. vodio je kopneni i pomorski rat protiv Bizanta te dva puta predvodio opsadu Carigrada (668/669. i 674–678). Proširio je vlast u sjevernoj Africi na Tripolitaniju i Ifrikiju (Tunis) te učvrstio stečevine osnutkom (670) vojnog uporišta Kejravana (Kairouan). Na istoku je učvrstio vlast na području do rijeke Amu-Darje i Horezma. Premjestio je prijestolnicu u Damask, odakle je po sirijskom uzoru preustrojio i ostale pokrajine.

Citiranje:
Muavija I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42268>.