narodnjaštvo (rus. narodničestvo), politički i društveni pokret u Rusiji koji je nastao potkraj 1860-ih. Ideologiju narodnjaštva obilježava, ponajprije, uvjerenje da Rusiju može mimoići put kapitalističkoga razvoja i da se s pomoću tradicionalne ruske seoske općine, te »osnovne jezgre« socijalizma, može ostvariti novi, pravedniji socijalni poredak (agrarni komunizam). Glavnom snagom prevrata smatrali su narodnjaci seljaštvo, no postupno su se unutar miroljubivih narodnjačkih teorija pojavile i potpuno oprječne (terorističke). Zasnivajući neke svoje političkoteorijske poglede na djelima ruskih revolucionarnih demokratskih pisaca – N. G. Černiševskoga, N. A. Dobroljubova i A. I. Gercena – narodnjaštvo se kao pokret isprva oblikovalo pod izravnim utjecajem M. A. Bakunjina i P. L. Lavrova. Anarhist Bakunjin polazi od postavke da je narod već po svojoj naravi buntovan i antidržavan, pa se zbog toga može lako pokrenuti na pobunu za svrgavanje eksploatatora, na uništenje države i osnivanje bezdržavne zajednice slobodnih općina. Pristaše P. L. Lavrova osobito su isticali da je prvi zadatak pokreta podizanje kulturnog stanja naroda. U 1870-ima narodnjačke su se ideje proširile među intelektualnom mladeži u Rusiji. Bila je to opća krilatica vremena »služiti narodu« i pomoći mu da iziđe iz zaostalosti i bijede; na toj je osnovi nastao pokret »odlaženja u narod« (hoždenie v narod, po kojem su pristaše te ideologije dobili ime narodniki), na koji je država odlučno reagirala (mladi su uhićeni i ubrzo pušteni kući). Značajni predstavnici različitih struja narodnjaštva bili su Bakunjin, Lavrov i Vera Nikolajevna Finger. Filozofske su osnove gotovo svih tih ideoloških smjerova subjektivno-idealističke, obilježene utopijski zasnovanim »seljačkim socijalizmom«. Premda je samo djelovanje narodnjaka bilo kratko, od osnutka prvih skupina (1869–73), neuspjelog »odlaženja u narod« (1874–76) i osnutka organizacije Zemlja i volja (1876–79), ta osebujna ruska politička misao našla je nastavljače na suprotstavljenim stranama – onoj koja je vodila u terorizam (teroristički tajni savez Narodna volja i Crna podjela; 1877–81) i liberalni narodnjački pokret nakon 1881. koji će naći svoj izraz u organizaciji socijalista revolucionara (prema kratici SR nazvani eseri) na početku XX. st.
