TRAŽI DALJE:
STRUKE:

neutralizacija

neutralizacija (franc. neutralisation, prema lat. neutralis: nepristran), dovođenje u neutralno stanje.

1. Izdvajanje, na temelju međunar. ugovora, jednog ili više dijelova područja neke države ili, pak, područja koje ne pripada nijednoj državi iz prostora ratišta. Na neutraliziranom području zabranjuje se poduzimanje bilo kakvih neprijateljstava, pa makar država kojoj područje pripada bila stranka oružanoga sukoba. Taj pojam treba razlikovati od trajne neutralnosti, a također i od demilitarizacije, koja joj u pravilu prethodi.

2. U lingvistici, termin kojim se označuje gubitak razlikovanja dvaju fonema u nekoj glasovnoj okolini. Primjerice, u hrvatskome se oprjeka zvučnih i bezvučnih zatvornih suglasnika (okluziva) neutralizira ispred bezvučnih suglasnika pa se npr. u genitivima imenica uradak i podatak pojavljuju fonetski isti završetci uratka, podatka (oprjeka između d i t neutralizirana je ispred k). Pojam neutralizacije uveli su u fonologiju pripadnici → praške škole strukturalističke lingvistike.

3. U kemiji, reakcija između kiseline i baze, u kojoj se njihovo kiselinsko i bazično djelovanje međusobno poništavaju, tj. kiselina i baza stvaraju sol i vodu, npr. HCl + NaOH → NaCl + H2O. Pritom se radi o spajanju vodikovih iona (H+, odn. hidronijevih iona, H3O+) i hidroksidnih iona (OH), koji su nastali disocijacijom u otopini, u vrlo slabo disocirane molekule vode, H2O. Nakon reakcije otopinâ jakih kiselina s jakim bazama (ili otopinâ slabih kiselina sa slabim bazama) u stehiometrijskom omjeru, koncentracija je iona H3O+ i OH u otopini jednaka i otopina reagira neutralno (pH = 7). (→ elektrolitska disocijacija)

Citiranje:
neutralizacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43578>.