nigersko-kordofanski jezici

nigersko-kordofanski jezici, jezična porodica koja obuhvaća oko tisuću jezika u supsaharskoj Africi. Po broju jezika nigersko-kordofanska porodica najveća je u Africi. Dijeli se na tri grane: na kordofanske jezike, mandske jezike i nigersko-kongoanske jezike. Kordofanski jezici skupina su malih jezika koji se govore ugl. u Sudanu, primjerice tegali, koalib, katla, logol, tiro i dr. Mandski jezici govore se u zapadnoj Africi (Niger, Mali, Sijera Leone): maninka, malinke, bambara, mende, kpele /kpelle/ (u Liberiji i susjednim državama), san, i dr. Nigersko-kongoanski jezici najveća su grana nigersko-kordofanske porodice. Oni se dijele na dva odvjetka: na zapadnoatlantske jezike i središnje nigersko-kongoanske jezike. Zapadnoatlantski jezici većinom se govore uz sjeverozap. obalu Afrike: fulbe (ili fula, u Mauretaniji, Maliju, Kamerunu, Nigeriji, itd.), volof (nacionalni jezik Senegala), karon, diola (u Obali Bjelokosti), badjara, i dr. U sklopu središnjih nigersko-kongoanskih jezika najznačajnije su skupine: a) jezici kru: seme, bete, kru (u Obali Bjelokosti i susjednim zemljama), njabva, i dr., b) jezik dogon, c) voltajski jezici (ili jezici gur), većinom u Burkini Faso, Obali Bjelokosti i Gani: senari, kulele, bvamu, more, kasem, isala, kabre, tjurama, mosi /mossi/ i dr., d) jezici adamava-ubangi: kam, longuda, čamba, mumuje, mbum, gbaja, sango (s nac. statusom u Srednjoafričkoj Republici), viri, gbaka, linda, zande, mba, i dr., e) jezici idžo-defaka: kalabari, defaka, i dr., f) jugozapadni središnji nigersko-kongoanski jezici: akanski (u Srednjoafričkoj Republici), basila, buem, eve (u Gani), i dr., g) jugoistočni središnji nigersko-kongoanski jezici: ebira, gade, jala, joruba (u Nigeriji i Beninu), urhobo, izi, igbo (u Nigeriji), kuteb, džukun, kana, odual, efik, mbembe, loko, lemoro, laru, tarok, ukpe, mambila, tiv, i velika skupina bantuskih jezika (jezici bantu), koji pokrivaju najveći dio ekvatorske i juž. Afrike; bantuskih jezika u širem smislu ima oko 500, a među njima su i svahilski (službeni jezik u nekoliko istočnoafr. zemalja, npr. u Keniji), mbe, adere, bamun, mankon, ngve, aghem, isu, tikar, duala, jasa, kpa, evondo, bulu, jaka, mjene, ndumu, ngando, akva, ngiri, losengo, mongo, kela, njanga, kikuju (u Keniji), rimi, komoro, bembe, kongo (nac. jezik u Kongu), njoro, lingala, luganda (u Ugandi), ruanda, rundi (u Ruandi i Burundiju), kvangali, ndali, ila, sena, jao, nkumbi, ndonga, čičeva (donedavna službeni jezik u Malaviju), šona (u Zimbabveu), cvana (u Bocvani), sotho (u Lesotu), cosa (ili xhosa), zulu (u Južnoafričkoj Republici), tonga, umbundu, i mnogi drugi.

Jezici nigersko-kordofanske porodice govorili su se isprva zacijelo negdje u zap. Africi, ali su se raširili na veći dio supsaharske Afrike. Osobito je sveobuhvatno bilo širenje bantuskih jezika, koji su se proširili na najveći dio juž. Afrike. Metodama lingvističke i kult. rekonstrukcije može se utvrditi da je pradomovina govornika bantuskih jezika bila u zap. Africi, u pograničju Nigerije i Kameruna, odakle su se prije više od tri tisuće godina počeli širiti prema jugu i istoku. Nigersko-kordofansku porodicu u današnjem smislu pretpostavio je J. H. Greenberg u svojoj klasifikaciji afr. jezika 1950-ih. Prije su lingvisti, ugl. pogrješno, smatrali bantuske jezike samostalnom jezičnom porodicom, dok su oni zapravo samo jedan daleki (ali brojem jezika velik) odvjetak nigersko-kordofanske porodice. Premda u detaljima još ima neslaganja, Greenbergova je klasifikacija danas općeprihvaćena.

Nigersko-kordofanski jezici razlikuju se po nekim tipološkim obilježjima: uz vrlo rijetke iznimke, imaju tonski naglasak, no za razliku od tonalnih sustava u istočnoaz. jezicima, nemaju složene tonove (intonacije); tonovi se doduše mogu kombinirati na istom slogu, ali tako dobivene strukture mogu biti samo uzlazne ili silazne, a ne uzlazno-silazne i silazno-uzlazne, kao u istočnoazijskima. Mnogi nigersko-kordofanski jezici imaju samoglasničku harmoniju osobitoga tipa: samoglasnici u afiksima moraju se slagati sa samoglasnicima u korijenu po obilježju napetosti (engl. ATR – advanced tongue root: korijen jezika pomaknut naprijed).

Nigersko-kordofanski jezici imaju neke glasove koji su inače rijetki u jezicima svijeta; to su implozivi, glasovi koji uz okluziju u usnoj šupljini imaju i okluziju u ždrijelu nakon koje se zračna struja usmjerava prema plućima umjesto prema van. Također, u nigersko-kordofanskim jezicima česti su dvostruko artikulirani okluzivi poput kp, gb, i sl., kod kojih isti glas ima istodobno dvije okluzije u usnoj šupljini. Osim spomenutih glasova, koji su rijetki u drugim dijelovima svijeta, nigersko-kordofanski jezici imaju prenazalizirane okluzive (mb, nd, ng) mnogo češće nego što se oni susreću izvan Afrike. Pod utjecajem susjednih → kojsanskih jezika, neki su bantuski jezici na jugu Afrike preuzeli klikove (npr. cosa), te razvili vrlo složene suglasničke sustave.

Mnogi nigersko-kordofanski jezici imaju posebnu vrstu riječi, ideofone, koji donekle odgovaraju načinskim pridjevima u eur. jezicima; ideofoni obično imaju onomatopejski značaj, ili su na neki drugi način fonološki obilježeni u dotičnom jeziku; najčešće izražavaju način, boju, miris, zvuk ili intenzitet radnje.

Nigersko-kordofanski jezici, a osobito bantuski jezici, imaju vrlo razrađen sustav gramatičkih imenskih klasa (razreda ili rodova); samo malobrojni jezici, poput mandskoga jezika malinke (mandingo), nemaju tu kategoriju. Dok bantuski jezici redovito imaju složenu glagolsku morfologiju, neki su nigersko-kordofanski jezici vrlo bliski izolativnomu tipu, npr. jezik eve, koji ima većinom jednosložne nepromjenljive riječi. Poredak je sintaktičkih elemenata gotovo u svim bantuskim jezicima (i u većini jezika nigersko-kordofanske porodice) S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt).

Citiranje:
nigersko-kordofanski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43742>.