Nikola Ivanov Firentinac

ilustracija
NIKOLA IVANOV FIRENTINAC, Sv. Ivan Evanđelist i sv. Filip

Nikola Ivanov Firentinac, talijanski kipar i graditelj (Firenca, ?Šibenik, 1507). Od 1464. živio i djelovao u Dalmaciji. Kao graditelj formirao se u toskanskome krugu, a kao kipar slijedio je Donatella, pa su ga neki povjesničari umjetnosti neopravdano pokušali poistovjetiti s Donatellovim suradnikom Niccolom di Giovannijem Coccarijem.

Prema arhivskim podatcima, prvo je njegovo djelo u Dalmaciji kapela bl. Ivana Trogirskoga, prigrađena uz trogirsku katedralu. Pravokutna kapela raščlanjena je oblim zidnim nišama i nadsvođena bačvastim kasetiranim svodom. U njezinu je projektiranju Nikola Firentinac slijedio harmonijski niz L. B. Albertija (3:4:6), a u oblikovanju svoda primjere iz splitskih antičkih spomenika, osobito kasetirani svod krstionice katedrale (nekadanji Jupiterov hram), a zidnim je nišama obnovio tradiciju ranokršćanskih mauzoleja. Taj izniman graditeljsko-kiparski sklop, antologijski primjer renesansne umjetnosti u Dalmaciji, nastao je između 1468. i 1494. Složena ikonografija kapele izražena je u reljefima i kipovima: reljefi putta s bakljama, simbolima vječnoga života (u renesansnome duhu preoblikovan antički nadgrobni motiv), kipovi svetaca u naravnoj veličini u oblim nišama sa školjkastim završetkom (osim sv. Ivana Evanđelista približno iz 1482. i sv. Tome iz 1508., koji su djelo Ivana Duknovića), likovi putta što pridržavaju arhitrav nad kojim su okrugli prozori, reljefi na svodu (lik Boga Oca s 96 glava serafina u kasetama), ispred uzidana oltara kip Uskrsnuloga Krista i dva klečeća anđela sa svijećnjacima, u lunetama Krunjenje Bl. Djevice Marije i Navještenje (sa 150-ak pretežito dječjih lica).

U Trogiru je očuvano još nekoliko njegovih radova, rađenih većinom u suradnji s A. Alešijem: raskošna grobnica humanista i pravnika Ivana Sobote (Sobotića) iz 1469. u crkvi sv. Dominika, na kojoj se ističe reljef Skidanje s križa, grobnica Petra Cipika (crkva sv. Ivana Krstitelja) s izražajnim reljefom Oplakivanje Krista (oko 1469), reljefi u trogirskoj gradskoj loži (alegorija Pravde, kipovi sv. Lovre i bl. Ivana Trogirskoga unutar stroge renesansne kompozicije, s perspektivno prikazanim svijećnjacima iz 1471), kip sv. Sebastijana u istoimenoj crkvi približno iz 1477–80. Radio je s Alešijem 1472. i na obnovi zvonika splitske katedrale te na izradbi portala za augustinsku crkvu sv. Marije na talijanskom otoku Tremiti (1472–73). Dva reljefa idealizirane renesansne Majke Božje s Djetetom izradio je za lunetu portala crkve franjevačkoga samostana u Hvaru i za crkvu u Orebiću.

Nakon smrti Jurja Dalmatinca dovršio je (između 1475. i 1507) gradnju šibenske katedrale sv. Jakova, podignuvši bačvaste svodove crkve i križište te oktogonalni tambur-lanternu i kupolu. Zamijenio je Jurjev mješoviti gotičko-renesansni stil renesansnim. Primjenom jedinstvenoga sustava međusobno utorenih kamenih ploča slijedio je Jurjevo načelo jedinstva kamenoga materijala i identiteta unutrašnjeg i vanjskoga lica građevine. Ugradnjom velikih kamenih ploča riješio je tehnički i oblikovno savršene bačvaste svodove iznutra i cilindrično krovište izvana, te ostvario jedino funkcionalno renesansno trolisno pročelje u Europi (samo je na šibenskoj katedrali trolisni obris pročelja projekcija bačvastoga srednjega i polubačvastih bočnih svodova u unutrašnjosti crkve). Na katedrali se nalaze tri slobodnostojeća kipa (vrsnoćom se ističe lik sv. Mihovila). Njegovo posljednje djelo, tzv. Nova crkva sv. Marije u Šibeniku, izgradnju koje je kao glavni majstor vodio 1502–05., ostalo je nedovršeno. Znatno je utjecao na naraštaje graditelja i kipara u Dalmaciji.

Citiranje:
Nikola Ivanov Firentinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43800>.