TRAŽI DALJE:
STRUKE:

niobij

niobij (prema Niobi, Tantalovoj kćeri, jer dolazi s tantalom), simbol Nb (novolat. niobium), prijelazni kemijski element (atomski broj 41, relativna atomska masa 92,9064). God. 1801. otkrio ga je engleski kemičar Charles Hatchett i nazvao kolumbij, dok je 1949. službeno prihvaćen naziv niobij. Srodan je tantalu, s kojim dolazi združen u rudama, tako i u najvažnijoj, →  kolumbitu. U spojevima je prilično raširen, ali rijetko u većim koncentracijama (Nigerija, baltičke zemlje, Kolumbija). U elementarnom je stanju na zraku postojan, svijetlosiv, na poliranim površinama sjajan bijeli metal, gustoće 8,57 g/cm³, tališta pri 2477 °C, koji se lako kuje i valja. Neotporan je prema alkalijama te fluorovodičnoj i koncentriranoj sumpornoj kiselini. Dobiva se iz svojih halogenida, prvo odvajanjem od tantalovih halogenida frakcijskom kristalizacijom, ekstrakcijom ili destilacijom, a zatim redukcijom do metala s pomoću natrija, aluminija, silicija ili ugljika. Upotrebljava se za proizvodnju specijalnih antikorozivnih čelika (kao slitina feroniobij), za izradbu elektroda za zavarivanje, za dijelove mlaznih motora, za termoelemente (s volframom) za visoke temperature. Niobijev pentoksid (Nb2O5) anhidrid je niobijske kiseline (HNbO3), taljenjem s alkalijama daje soli niobate.

Citiranje:
niobij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43877>.