TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Nova Scotia

Nova Scotia [nọu'və skọu'šə], kanadska pokrajina u primorju Atlantskog oceana; 55 284 km² (kopnena površina, bez unutrašnjih voda, 53 338 km²), 923 598 st. (2016; engleski je materinski jezik za 91% stanovništva). Sastoji se od istoimenoga poluotoka, koji je prevlakom Chignecto povezan s kopnom (New Brunswick), i otoka Cape Breton, između kojih je morski prolaz Canso, te mnogo otočića (Sable i dr.). Pretežno brežuljkasto područje, prekriveno šumom (oko 79% površine); na otoku Cape Bretonu reljef se izdiže do 532 m (White Hill). Riječna je mreža dobro razvijena; ima više od 3000 jezera od kojih je najveće Bras dʼOr (1099 km²). Sjeverozapadna obala poluotoka pruža se uz zaljev Fundy poznat po velikim amplitudama morskih mijena zbog kojih mjestimično nastaju močvare (izgradnjom nasipa pretvorene su u plodna poljoprivredna područja). Klima je umjereno kontinentalna, pod utjecajem Atlantskog oceana (blaže zime, svježija ljeta); godišnja količina oborina iznosi od 1200 mm uz obalu prolaza Northumberland do 1600 mm u unutrašnjosti Cape Bretona. Od rudnoga blaga na prvome je mjestu ugljen, potom sedra, sol, barit, bakar, olovo i cink; iskorištavanje ležišta prirodnoga plina u podmorju u blizini otoka Sable. Poljodjelstvo je slabije razvijeno; najveća se pozornost posvećuje voćarstvu (jabuka, bobičasto voće), osobito u dolini rijeke Annapolis. Mliječno stočarstvo. Od davnina važno ribarstvo ostvaruje gotovo polovicu kanadskog atlantskog ulova (sleđ, školjkaši, rakovi); nekoć se izvozila usoljena i sušena riba, dok se danas izvozi zamrznuta i filetirana. Glavni i najveći grad Halifax (316 701 st., 2016) vodeće je lučko i industrijsko središte pokrajine. Ostala su veća gradska naselja (u gradovima živi svega 57,4% stanovništva) Sydney, Truro i New Glasgow. U industriji prevladava prehrambena, drvna, aeronautička, informatička i filmska industrija te proizvodnja automobilskih guma; u prvoj polovici XX. st. važna metalurgija (Sydney) u novije je doba izgubila važnost. Trajektne veze za Prince Edward Island, New Brunswick (Digby–St. John) i SAD (Yarmouh–Bar Harbor/Maine).

Prvi stanovnici bili su pripadnici indijanskog plemena Mi'kmaq, koji su se bavili lovom i ribolovom. Moguće je da su do obale Nove Scotije došli već Normani iz Skandinavije, potom ju je istraživao Giovanni Caboto 1497–98. te je do nje došao niz pomoraca, ribara i istraživača. Pierre Du Gua de Monts i Samuel de Champlain 1605. osnivaju na području francuske kolonije Acadije prvo stalno naselje Port-Royal. Pošto je engleski kralj Jakov I. isto područje, nazvano Nova Scotia, darovao škotskomu kolonizatoru Williamu Alexanderu, započelo je razdoblje francusko-engleskih borbi koje je završilo Mirom u Bredi 1667. kada je Acadia priznata kao francuska, da bi Mirom u Utrechtu 1713. njezin najveći dio, uključujući Novu Scotiju bez otoka Cape Breton, došao pod Veliku Britaniju. Nakon izbijanja novih francusko-britanskih sukoba 1749., Britanci, protjeravši oko 6000 francuskih doseljenika, šire između 1755. i 1759. vlast na ostale dijelove francuske Acadije (današnji New Brunswick i Prince Edward Island te Cape Breton), koji ulaze u sastav Nove Scotije od koje se potom kao zasebne kolonije odvajaju Prince Edward Island (1769) i New Brunswick (1784). Od sredine XVIII. st. raste broj britanskih doseljenika (kao i protestantskih doseljenika iz drugih europskih zemalja), a nakon Američkog rata za neovisnost naseljava se i više od 20 000 britanskih lojalista iz SAD-a. Proglašenjem dominiona Kanade 1867. Nova Scotia postaje jedna od četiri prve kanadske pokrajine.

Citiranje:
Nova Scotia. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44242>.