Obrtna škola, prva umjetnička škola koja je stručno u nekoliko odjela (građevinski, slikarski, kiparski, keramički, obradba kovina i sl.) osposobljavala obrtnike. Osnovalo ju je 1882. u Zagrebu Društvo umjetnosti. Najznačajniji upravitelji bili su H. Bollé (1890–1914) i V. Braniš (1932–39), koji je stvorio novi profil škole zasnovan na iskustvima Bauhausa. God. 1948. preimenovana je u Školu primijenjene umjetnosti, a 1993. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Obrtna škola bila je i ostala rasadište obrtnika i umjetnika primijenjene umjetnosti i oblikovanja. Kroz nju su, kao nastavnici (T. Krizman, S. Planić, V. Radauš, S. Skopal) ili učenici (M. Šutej, D. Ibler, J. Diminić, Z. Radej), prošli mnogobrojni hrvatski istaknuti likovni i primijenjeni umjetnici novijega doba.