TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Odiseja

Odiseja (grčki Ὀδύσσεια, Odýsseia, doslovno: Pjesma o Odiseju), grčki ep autorom kojega se tradicionalno drži Homer. Nastala je nedugo nakon Ilijade, vjerojatno oko 725. pr. Kr. Obaseže nešto više od 12 000 heksametara, koje su helenistički filolozi, kao i Ilijadu, prema slovima grčkog alfabeta podijelili u 24 pjevanja.

Okosnica je priče kasni Odisejev povratak iz Trojanskoga rata na rodnu Itaku i obračun s proscima koji mu snube ženu Penelopu. Ispripovijedana radnja obuhvaća oko šest tjedana, uz česta zahvaćanja u pretpovijest priče.

Ep otpočinje vijećanjem bogova koji zaključuju da je prošlo deset godina nakon pada Troje te da se Odisej, kojega na otoku Ogigiji zadržava nimfa Kalipsa, napokon može vratiti kući. S Olimpa se priča premješta na Itaku, gdje se Odisejev sin Telemah, uz pomoć božice Atene, odlučuje raspitati o očevoj sudbini (pjevanja 1–4). U međuvremenu Kalipsa na Zeusovu zapovijed pušta Odiseja, koji nakon velikih iskušenja na moru dospijeva na Sheriju, u zemlju Feačana (5). Ondje ga na obali otkriva kraljeva kći Nauzikaja, te je zahvaljujući njoj gostoljubivo primljen na tamošnjem dvoru (6–8). Odisej domaćinima pripovijeda što mu se dogodilo nakon pada Troje: o sukobu s Kikoncima, boravku kod Lotofaga i obračunu s divom Polifemom (9); o susretu s bogom vjetrova Eolom i njegovu kobnom daru, o ljudožderima Lestrigoncima koji su mu uništili jedanaest od dvanaest brodova, o dolasku na otok Eeju, gdje ga je zasužnjila čarobnica Kirka, a njegove drugove pretvorila u svinje (10). Na Kirkin nagovor spustio se Odisej u podzemlje kako bi od vrača Tirezije doznao kakve su mu prilike kod kuće i kako se može sigurno vratiti (11). Ploveći prema Itaci, uspijeva izmaknuti zamamnomu pjevu sirena, Scili i Haribdi, ali zbog neopreznosti drugova, koji su uvrijedili boga Helija, brod strada u oluji i jedino Odisej dopliva živ na Kalipsinu Ogigiju (12). Završetak Odisejeve priče podudara se tako s početnom epizodom epa.

Feačani ga potom prebacuju na Itaku, a Atena ga iz opreza preruši u prosjaka (13). Od vjernoga svinjara Eumeja doznaje za obijesno ponašanje prosaca; otkriva se sinu Telemahu i zajedno s njim smišlja obračun s uljezima (14–16). Nakon dvadesetogodišnjeg izbivanja u rodnom ga domu prepoznaje pas Arg, no zbog prosjačkoga ruha izložen je uvrjedama i fizičkim napadima (17–18). Penelopa objavljuje da će se udati za onoga koji uspije iz Odisejeva luka odapeti strijelu kroz uške dvanaest nanizanih sjekira (19). Nakon jalovih pokušaja prosaca, Odisej s lakoćom ispuni taj zadatak; uz pomoć sina i vjernih pomoćnika obračuna se sa zlostavljačima, te potom uz Ateninu pomoć spriječi nastavak nereda na Itaci (20–24).

Velik dio Odiseje ispričan je na usta likova, ponajprije naslovnoga junaka, koji je tako u povlaštenu položaju da ponudi svoju verziju zbivanja. U odnosu prema pripovjednoj strategiji Ilijade krupna je novina i to da se opsežni odsječci priče pripovijedaju naknadno, izvan pretpostavljena kronološkoga slijeda. Za razliku od plošne ratničke etike Ilijade, likovi u Odiseji pokazuju veću moralnu raznolikost. U njoj bogovi nisu iracionalno svrstani uz sukobljene strane; njihove intervencije u zemaljska zbivanja posljedica su općerazumljive, gdjekad i jasno obrazložene moralne prosudbe, bila riječ o kazni ili o nagradi. Odiseju je na latinski prepjevao Dubrovčanin Bernard Zamanja (1777), a na hrvatski Tomo Maretić (1882).

Citiranje:
Odiseja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44742>.