odmor.
1. Prekid intelektualne ili fizičke djelatnosti kako bi se organizam obnovio; najbolji prirodni način borbe protiv umora. Najčešće se koristi tzv. pasivni odmor (spavanje, mirovanje), no često je potrebniji aktivni odmor, tj. promjena aktivnosti (ne mora se sastojati u tjelesnom radu). Pasivni je odmor najpotrebniji nakon tjelesno napornih poslova, a aktivni je odmor korisniji nakon tjelesno lakih, ali monotonih aktivnosti, posebno je uspješan tijekom ili nakon mentalnoga rada. Odmor je najbolje organizirati tako da se uzima prije nastupa umora te da se uzima u više kratkih odmora tijekom rada.
2. Zakonom predviđeno razdoblje u kojem radnik u radnom odnosu ne radi. Potreba za odmorom fiziološki je uvjetovana, no pravo na odmor uspostavljeno je ne samo radi očuvanja zdravlja i radne sposobnosti radnika već i radi povećanja učinkovitosti u radu te zadovoljavanja socijalnih i drugih potreba radnika i osoba iz njegove neposredne okoline. Razlikuje se odmor tijekom radnoga dana (stanka), odmor između dva radna dana (dnevni), odmor između dva radna tjedna (tjedni odmor) i odmor tijekom kalendarske godine (godišnji odmor). Postoje i posebne vrste odmora, primjerice stanka za dojenje djeteta. Odmor treba razlikovati od dopusta (plaćeni, neplaćeni, rodiljni), razlozi kojega ne proistječu iz radnog odnosa.
