struka(e):
ilustracija
ODVODNJA

odvodnja, skup tehničkih zahvata kojima se odvode oborinske i otpadne vode u gradovima i naseljima, te višak vode s poljoprivrednih površina. U gradovima i naseljima oborinska voda prihvaća se slivnicima, kanalizacijom i propustima te se odvodi u prijamnik (recipijent), koji može biti odgovarajući vodotok, more ili dr. Zagađene se otpadne vode prije ispusta u prijamnik pročišćuju. Sustav odvodnje može biti otvoren ili zatvoren. U prvome slučaju voda se prvo prikuplja u vodolovna grla, a zatim se preko ispusnih cijevi izravno pušta u okoliš. U drugome se slučaju ispusne cijevi priključuju na sabirnu cijev, kroz koju voda teče do uređaja za pročišćivanje. (→ kanalizacija)

Odvodnja poljoprivrednoga zemljišta skup je tehničkih mjera kojima se voda prihvaća s površine i iz podzemlja, provodi i upušta u glavni prijamnik za prihvat voda. Odvodnja kao melioracijska mjera druga je faza osposobljavanja poljoprivrednih površina za sigurnu i visokoproduktivnu poljoprivrednu proizvodnju (→ melioracija tla). Prvu fazu obično čini sustav za zaštitu od vanjskih vodâ, odnosno obranu od poplave, a sastoji se od uređenja prirodnih vodotoka za prihvat velikih voda, gradnje nasipa, retencija, akumulacija i obodnih kanala (→ nasip). Treća je faza natapanje. Pošto je osigurana zaštita od vanjskih voda, problem viška vode rješava se izgradnjom sustava odvodnje. Izbor sustava ovisi o pedološkim, hidrološkim i topografskim prilikama te o tehnološkim i proizvodnim ciljevima uzgoja poljoprivrednih kultura. Osnovni su sustavi odvodnje otvoreni kanali, drenaža i kombinirana odvodnja.

Otvoreni kanali uglavnom se izrađuju za prikupljanje površinskih voda, koje se slijevaju po površini tla do parcelnih kanala (kanali IV. reda). Iz njih se voda provodi kanalima III., II., i naposljetku I. reda, kojim se odvodi iz poljoprivrednih područja. Uglavnom su trapezna profila s nagibom pokosa od 1 : 1 do 1 : 2, a izmjere im ovise o predviđenome protoku i redu kanala. Razmak je parcelnih kanala od 150 do 500 m, a u nekim slučajevima i manji od 150 m. Drenaža (cijevna s ukopanim drenažnim cijevima, ili krtična s podzemnim rovovima) upotrebljava se za reguliranje viška vode u tlu, odnosno za sniženje previsoke razine podzemne vode (→ drenaža). Kombinirana odvodnja izvodi se radi reguliranja površinske i podzemne vode, te vodozračnoga režima u tlu. Kombinirani mogu biti: otvoreni kanali s cijevnom drenažom; otvoreni kanali s krtičnom drenažom; cijevna i krtična drenaža; otvoreni kanali s cijevnom drenažom i podrivanjem tla; otvoreni kanali s oranjem na slogove. Otvoreni kanali i cijevna drenaža primjenjuju se na površinama na kojima je potrebno regulirati površinsku vodu i vodozračni režim u tlu. Otvoreni kanali i krtična drenaža uglavnom se primjenjuju na težim tlima, tj. ondje gdje je, uz reguliranje suvišne površinske vode, potrebno urediti vodozračni režim i vodopropusnost tla. Rovovi krtične drenaže izvode se svakih 2 do 5 godina plugom krtičnjakom. Najintenzivniji način uređenja vodozračnoga režima poljoprivrednih površina postiže se kombinacijom otvorenih kanala s cijevnom drenažom i rahljenjem tla. Sustav otvorenih kanala s oranjem na slogove primjenjuje se na težim tlima koja imaju nedovoljan pad i višak površinske vode. Slogovi su u obliku izduženih uzvisina, a mogu biti različite širine (najčešće 20 do 40 m). Pad im iznosi do 4%, kako bi se površinske vode što prije odvele u otvorene kanale.

Citiranje:

odvodnja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/odvodnja>.