struka(e):

Okean (Ocean, grčki Ὠϰεανός, Ōkeanós, latinski Oceanus), u grčkoj mitologiji, riječni bog, praotac svih bogova i ljudi. Prema mitskomu kazivanju jedan od titanâ, najstariji sin Urana (neba) i Geje (Zemlje), brat i muž titanke Tetije. Budući da nije sudjelovao u borbi titanâ protiv Zeusa, nego mu je pomogao da ih pobijedi, uspio je i nakon njihova poraza ostati neograničeni gospodar zemaljskih vodâ. Homer ga zamišlja kao personificiranu golemu rijeku, koja u krugu optječe Zemlju dijeleći ju na istok, jug, zapad i sjever, i koja je izvor svega što jest. U potonjem razvoju mita Okean je personifikacija velikoga mora što obrubljuje cijelu zemaljsku ploču. Od njega potječu svi izvori, potoci, rijeke, jezera i mora na Zemlji. Prema Heziodu imao je 3000 kćeri (okeanida) i 3000 sinova (okeanina). Okean je bog »vanjskoga mora«, pristupačna samo bogovima i mitskim bićima, dok su bogovi dubina i »unutrašnjih mora« (onih po kojima su plovili ljudi) bili Pont, Nerej i Posejdon. Nakon geografskih otkrića antičkih pomoraca i osvajača, pojam oceana konkretizirao se za Atlantski i Indijski ocean, pa su Okeanu prinijeli žrtve Aleksandar Veliki na delti Inda, Rimljani u Bretanji.

Citiranje:

Okean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/okean>.