Okudžava [akua'və], Bulat Šalvovič, ruski pjesnik (Moskva, 9. V. 1924 – Clamart kraj Pariza, 12. VI. 1997). Kantautor, pridonio tzv. magnetofonskomu prevratu rus. pjesništva. Medij koji nije predviđala cenzura dopustio je širenje pjevnoga pjesništva uz gitaru, koje je zatim u izboru bilo legalizirano na pločama (V. Visocki). Podrijetlom s Kavkaza, odrastao je u Moskvi, a njezine su četvrti bile motiv lirskih urbanih pjesama poratnoga naraštaja, s obilnim društv. podtekstom (Arbat, moj Arbat, 1976). Od 1957. nastupao je s koncertima među studentima, poslije se njegov glas širio u zemlji i inozemstvu. U Zagrebu je prijateljevao s A. Dedićem. U prozi je rat gledao dječačkim očima (Zdravo, školniče – Bud’ zdorov, školjar, 1961), a motive iz ruske povijesti mistificirao aluzijama na suvremenost (Gutljaj slobode – Glotok svobody, objavljen 1969. pod naslovom Jadni Avrosimov – Bednyj Avrosimov; Putovanje diletanata – Putešestvie diletantov, I–II, 1976–78., i dr.).
