struka(e):
ilustracija
OPTIČKI ZAPIS – a) fokusiranje laserskih zraka, b) dio površine diska; 1. laserska zraka, 2. dubina fokusiranja, 3. udubine, 4. spiralna staza

optički zapis (svjetlopis), način pohranjivanja slikovnih, zvukovnih ili računalnih informacija na nosač posredstvom fotoosjetljivoga sloja. Na analognom optičkom zapisu slike temelji se klas. fotografija, a na zapisu slike i zvuka kinematografija.

Za suvremeni digitalni optički zapis rabi se disk, okrugla ploča od plastike (polikarbonat), promjera 12 cm. Kao nosači optičkoga zapisa služe danas kompaktni disk (CD) i digitalni višenamjenski disk (DVD), a sve se više razvija i širi tzv. Blue Ray Disc (BD), koji je dobio ime prema plavoljubičastoj boji laserskih zraka koje se u njegovu snimanju i reprodukciji primjenjuju. Danas se s tvornički snimljenim optičkim zapisom proizvode CD-DA i CD-ROM te DVD-audio, DVD-video i DVD-ROM (→ disk). Osim toga, proizvode se i prazni diskovi, koji na polikarbonatnom nosaču imaju utisnutu spiralnu stazu kao vodilicu za snimanje i na koje korisnik može s pomoću zapisnog laserskog uređaja, tzv. pržilice, snimiti optički zapis. Razlikuju se prazni diskovi za jednokratno i za višekratno snimanje. Na disku za jednokratno snimanje (oznaka R, recordable) kao fotoosjetljivi sloj rabi se cijanin, ftalocijanin ili aromatski azo-spoj prekriven refleksijskim i zaštitnim slojem, a na disku za višestruko snimanje (oznaka RW, rewritable) kao fotoosjetljivi sloj rabi se slitina srebra, indija, antimona i telurija, koja se nalazi između dvaju zaštitnih dielektričnih slojeva, također prekrivena refleksijskim i zaštitnim slojem. Ovisno o snazi lasera, sloj za snimanje može biti u amorfnome stanju (apsorbira laserske zrake na disku) ili u kristalnome stanju (odbija zrake s površine diska). Za snimanje se rabe laserske zrake velike snage (prženje na temperaturi nižoj od tališta materijala), pa na mjestima snimanja sloj poprima amorfnu strukturu koja apsorbira zrake i nastaju udubine, za vrijeme brisanja podataka zrake srednje snage vraćaju sloj iz amorfnog u kristalno stanje, čime se udubine gube, dok za vrijeme reprodukcije zrake male snage ne mijenjaju strukturu sloja, ali se reflektiraju od nejednolike površine s udubinama, pa se različitom refleksijom dobiva signal reprodukcije.

Novi nosač optičkoga zapisa, tzv. Blue Ray Disc (BD), trebao bi postupno zamijeniti diskove CD i DVD. Predviđa se da će omogućiti snimanje i reprodukcije s obje strane diska, zbog velikoga kapaciteta bit će prikladan za snimanje televizijskog i videosignala standardne kvalitete i distribuciju i arhiviranje programa snimljenih sustavom televizije visoke jasnoće (High Definition TV) i profesionalnu pohranu podataka u računalnoj tehnici.

Osnovne značajke diskova za optički zapis

Značajka CD DVD BD
Brzina prijenosa podataka 0,15 MB/s 11 MB/s 36 MB/s
Kapacitet (jedna strana diska) 0,7 GB 4,7 GB 25 GB
Valna duljina laserskih zraka 780 nm 650 nm 405 nm

 

Citiranje:

optički zapis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/opticki-zapis>.