STRUKE:

optika atmosfere

optika atmosfere (atmosferska optika), grana fizike koja proučava pojave nastale lomom, odbijanjem, polarizacijom, raspršivanjem i ogibom svjetlosti u Zemljinoj atmosferi (alpski žar, astronomska i terestrička refrakcija, Bishopov prsten, depresija obzora, dúga, fatamorgana, glorija, halo, irizacija, miraž, nebesko plavetnilo, pasunce, sumrak, Sunčev stup, treperenje zvijezda, vijenac ili korona oko Sunca i Mjeseca, zeleni bljesak i dr.) i pronalazi vezu između fizičkih svojstava atmosfere (temperatura, gustoća, indeks loma), čestica raspršenih u atmosferi (kapi vode, kristalići leda, aerosoli i sl.) i optičkih pojava. Proučava i pojave koje su posljedica perspektive: prividni oblik nebeskoga svoda, površine diska Sunca i Mjeseca pri njihovu izlaženju i zalaženju i dr.

Citiranje:
optika atmosfere. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45343>.