TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Orahovica

Orahovica, grad u Slavoniji, 20 km sjeverozapadno od Našica; 3904 st. (2011). Leži na sjevernim padinama Krndije, na 183 m apsolutne visine. Barokna župna crkva Našašća Sv. križa iz 1756., manastir sv. Nikolaja (prvi se put spominje 1538. kao Remeta) s crkvom (ikonostas u crkvi rad je Pavla Simića iz 1869). Kulturno-turistička smotra Orahovačko proljeće (od 1967). U okolici uzgoj industrijskog i krmnoga bilja, žitarica, voća (lješnjak i dr.), vinove loze (silvanac zeleni, graševina, frankovka i dr.), povrća; stočarstvo (svinja, ovca, govedo). Drvna (pilana, proizvodnja panel-parketa), građevinska (opeka), keramička (pločice) i metalna industrija. – U srednjovjekovnim ispravama spominje se kao vlastelinski posjed (possessio) pod imenom Raholtz i kao grad (oppidum) Rahowcza. U XIII. st. sagrađena je na obližnjim padinama Papuka utvrda Ružica, koja je tijekom povijesti dijelila sudbinu Orahovice. Katolička župa na tom području prvi se put spominje 1334. Od XIV. st. posjed i grad Orahovica više su puta mijenjali vlasnike (obitelji Gorjanski i Iločki, Ladislav Moré de Chula), a nakon osmanskoga osvojenja 1543. ondje se neko vrijeme nalazilo sjedište sandžaka. Nakon oslobođenja od Osmanlija potkraj XVII. st. cijeli orahovički posjed zajedno s gradom postao je 1704. vlasništvom Carske komore. God. 1722. jedan dio posjeda otkupio je grof Caspar de Cordua, dok je 1723. drugi njegov dio otkupio barun Franz Anselm Fleischmann. Pošto je 1730. kupila oba posjeda, obitelj Pejačević stvorila je jedinstveno orahovičko-feričanačko vlastelinstvo. God. 1742. otkupila ga je obitelj Mihalović, koja je bila vlasnikom dijela imanja (drugi dio otkupio je potkraj XIX. st. Josip Pfeiffer) sve do 1918. Posljednji vlasnik orahovičkoga vlastelinstva bila je obitelj Guttmann.

Citiranje:
Orahovica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45364>.