TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Origen

Origen (grčki Ωριγένης, Ōrigénēs, latinski Origenes), ranokršćanski pisac (Aleksandrija, oko 185Tir, oko 254). Jedan od najplodnijih i najuniverzalnijih crkvenih pisaca kršćanske antike. Učitelj i organizator aleksandrijske škole; iz pedagoških razloga sam se kastrirao, a kada su ga unatoč tomu prijatelji u Cezareji Palestinskoj zaredili za svećenika, bilo mu je zabranjeno djelovanje u Aleksandriji; zatim je osnovao školu u Cezareji. Progonjen za cara Decija, umro je od posljedica mučenja. Spominje se od 2000 do 6000 njegovih djela, a prema sv. Jeronimu napisao ih je oko 800; od toga se sačuvalo malo, i to uglavnom u latinskim prijevodima iz IV. i V. st. Priredio je kritičko izdanje Staroga zavjeta sa šest usporednih tekstova, nazvano Heksapla (Ἑξαπλ8118). Najvažnije mu je djelo O počelima (latinski prijevod De principiis), koje je prvi pokušaj dubinskoga, svetopisamskog i racionalnog izlaganja objavljene kršćanske vjere. U apologiji Protiv Celza (Κατ Κέλσου) pobija spis protiv kršćanstva napisan oko god. 180. Od ostalih djela važnija su O molitvi (Περὶ εὐχῆς), Nagovor o mučeništvu (Εἰς μαρτύριον προτρεπτιϰός), sholije, homilije i dr. U svojim spekulacijama Origen se približava novoplatonizmu; razvija nauk o logosu, naučava preegzistenciju dušâ, teoriju o ciklusima ponovnih stvaranja i konačnom spasenju svih; neke od njegovih postavki (origenizam) bile su osuđene na Drugom carigradskom koncilu (553). Snažno je utjecao na razvoj kršćanske teologije na Istoku i Zapadu, osobito u egzegezi i formulaciji kršćanskih dogmi u helenističkom filozofskom ruhu. U svim trima vrstama njegovih sudova (egzegetskim, alegorijskim i apologetskim) Origen se pokazuje kao majstor jezičnog izraza, kojemu je uzor klasična grčka proza. Prvi je u europskoj kulturnoj tradiciji stavio filologiju i filozofiju u službu teologije.

Citiranje:
Origen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45501>.