struka(e): |
ilustracija
OSLO, središte grada

Oslo (norv. izgovor [u'slu]) (od 1624. do 1877. Christiania, do 1924. Kristiania), glavni grad i luka Norveške na sjeveroistočnoj obali fjorda Oslo; 623 966 (2013; šire gradsko područje 924 242 st., 2012). Leži na brežuljkastom terenu (do 629 m); obuhvaća 40 otočića i 343 jezera. Jači industrijski i demografski razvoj grada započeo je u drugoj polovici XIX. st. Vodeće je industrijsko i pomorsko središte Norveške (brodarske kompanije, osiguravateljska društva). Glavne su grane industrije elektrotehnička, elektronička, farmaceutska i metalna, te drvna, kemijska, prehrambena i tekstilna industrija; vrlo je razvijeno nakladništvo i tiskarstvo. Kulturno je središte Norveške sa sveučilištem (osnovano 1811), Akademijom znanosti, znanstvenim institutima osobito s područja biotehnologije i biomedicine, muzejima (povijesni, pomorski, etnografski, muzej E. Muncha i H. Ibsena), umjetničkom galerijom i drugim kulturnim ustanovama; u parku Frogner smješteno je više od 200 radova kipara → Gustava Vigelanda. Srednjovjekovni dvorac (XVI. st.), katedrala (1694–97), neoklasicistička kraljevska palača iz XIX. st. Razvijen je turizam. Nedaleko od grada glasoviti skijaški centar Holmenkollen (svjetski kup; skijaški festival); u Oslu su 1952. bile održane zimske Olimpijske igre. Važno je lučko središte (promet 5,6 milijuna tona, 2012) te cestovno, željezničko i zračno čvorište (zračna luka Gardermoen); trajektne veze s Kopenhagenom, Frederikshavnom, Kielom i dr. – Nakon raskida personalne unije Norveške i Danske Oslo je kao norvešku prijestolnicu osnovao oko 1048. norveški kralj Harald III. Strogi (1047–66). Zahvaljujući povoljnomu političkom statusu Oslo je ubrzo postao sjedištem biskupa (1093). Bazilika potječe iz XII. st. Od 1286. do 1359. bio je rezidencija norveških vladara, koji su stolovali u utvrdi Akershus. Za epidemije kuge 1348. u Oslu je umrlo više od polovice stanovništva. Tijekom norveške neovisnosti bio je važan srednjovjekovni trgovački grad, a izgubio je na političkoj važnosti u doba Kalmarske unije s Danskom (1397–1523). Požarom uništen grad Oslo (1624) obnovio je danski i norveški kralj Kristijan IV. kao planski zamišljen grad s pravilnim rasterom ulica i nazvao ga Christiania. Ponovno je postao značajan nakon norveškog raskida unije s Danskom 1814., a nakon kraja personalne unije sa Švedskom 1905. proglašen je glavnim gradom samostalne Norveške. Od 1. I. 1925. ponovno nosi tradicionalno ime Oslo. Za II. svjetskog rata bio pod njemačkom okupacijom (1940–45).

Citiranje:

Oslo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/oslo>.