TRAŽI DALJE:
STRUKE:

osmij

osmij (prema grč. ὀσμή: miris), simbol Os (lat. osmium), kemijski element (atomski broj 76, relativna atomska masa 190,2), ima sedam stabilnih izotopa (s masenim brojevima 184, 186–190, 192, od kojih je posljednji najobilniji) i više radioizotopa. S iridijem i platinom svrstava se u skupinu teških platinskih metala. Otkrio ga je 1804. engleski kemičar Smithson Tennant. Osmij je u Zemljinoj kori zastupan približno s istim udjelom kao srebro i jod, a nalazi se u platinskim rudama, obično kao slitina s iridijem (iridosmij). Budući da se pojavljuje kao pratilac bakrenih i niklovih ruda, često se dobiva njihovom preradbom. Osmij je u elementarnom stanju modrikastobijel, po izgledu sličan cinku, vrlo tvrd i krt, visoka tališta (>3000 °C), uz iridij prirodni kemijski element najveće gustoće (22,57 g/cm³). Lako se može samljeti u modrocrni prah. Za razliku od ostalih platinskih metala, lako oksidira do vrlo otrovnog osmijeva(VIII) oksida. Prema jetkim reagencijama (koncentriranim mineralnim kiselinama, fluoru, talini natrijeva pirosulfata i dr.) manje je otporan od ostalih platinskih metala. Osim kao katalizator, osmij se rabi za legiranje platine i paladija, kojima bitno povećava tvrdoću; te slitine služe za izradbu električnih kontakata, injekcijskih igala i zubarskih instrumenata. – Osmijev(VIII) oksid, OsO4, u obliku monoklinskih kristala topljivih u vodi, hlapljiv je i na običnoj temperaturi, a njegove pare nagrizaju oči i dišne organe. Jako je oksidacijsko sredstvo, lako se reducira do dioksida ili metala. Njegova vodena otopina upotrebljava se u mikroskopiji kao boja za biološke preparate. Osmij stvara velik broj kompleksnih spojeva u različitim oksidacijskim stanjima.

Citiranje:
osmij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 9. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45722>.