Osvald, zagrebački biskup (?, između 2. i 6. VII. 1438 – ?, 16. IV. 1499). Potomak roda Thuz od Svetoga Ladislava (de Szentlaszlo), podrijetlom iz veszprémske biskupije u Madžarskoj. God. 1466. bio je potvrđen za zagrebačkoga biskupa, a 1467. sazvao je u Zagrebu sabor svećenstva Biskupije, kojemu nije nazočio. Rad toga sabora obilježio je sukob oko prava na desetinu, koji se vodio između župnika i biskupovih pristaša. Osim toga sabora, Osvald je sazvao još dva (1471. i 1473), od kojih je na jednom osobno sudjelovao i donio odredbe u vezi s liturgijskim slavljem nekih blagdana. Svojom je djelatnošću utjecao na prihvaćanje renesanse u sjevernoj Hrvatskoj. Uložio je znatna sredstva u izgradnju i opremanje katedrale kao i obnovu zidina Zagreba. U Čazmi, gdje je najviše boravio, obnovio je crkvu Sv. Duha. God. 1484. dao je u Veneciji tiskati Brevijar prema običaju zagrebačke crkve, prvu tiskanu liturgijsku knjigu Zagrebačke biskupije. U njegovu su skriptoriju nastali Antifonar biskupa Osvalda i Misal Jurja od Topuskog, a na poklon je dobio i Misal Dominika Kalmánsechija, stolnobiogradskoga prepošta, nastao vjerojatno u skriptoriju Matije Korvina. Njegovi odnosi s Matijom Korvinom bili su višeslojni: bio je osoba njegova povjerenja, 1471–72. sudjelovao je u pobuni protiv kralja, a 1482. iz nepoznatih ga je razloga Matija utamničio. Nakon izbora Vladislava II. Jagelovića za kralja 1490., Osvaldu je pripala čast da ga dočeka u Budimu i okruni. Kralj ga je zatim imenovao svojim vrhovnim rizničarom i dodijelio mu 1495. glogovničku prepozituru. Pred kraj života sukobio se s Ivanišem Korvinom oko imanja Rakovac. Svojom oporukom dodijelio je znatna novčana sredstva za pogranične utvrde od Beograda do Jajca, kao i za radove na zagrebačkoj katedrali (u kojoj je i pokopan), što je najveći pojedinačni poznati legat u hrvatskom srednjovjekovlju.
