struka(e):

oxfordski pokret [ɔ'ksfəd~], vjerski pokret u Engleskoj 1830-ih i 1840-ih, poznat i pod nazivom »traktatski pokret« po seriji publikacija Traktati za vremenska razdoblja (Tracts for the Times, 1833–41). Vođa pokreta bio je J. H. Newman, vikar u Oxfordu, a istaknuti članovi bili su arhiđakon Henry Edward Manning, Edward Pusey, Robert Wilberforce i sveučilišni propovjednik J. Keble, koji je 1833. kritizirao stanje u Anglikanskoj crkvi i zahtijevao definiranje temeljnih odrednica njezina nauka. Newman je dokazivao da nauk Katoličke crkve definiran na Tridentskom koncilu nije nužno u suprotnosti s Trideset devet članaka (Thirty-nine Articles) Anglikanske crkve, te da se identitet kršćanskoga nauka i temeljnih načela vjere zadržao u nauku Katoličke crkve. Oxfordski pokret završio je Newmanovim obraćenjem na katolicizam (1845) dajući argumente njegovim protivnicima da »traktatizam« nužno vodi u katolicizam; uskoro je na katolicizam prešao i H. E. Manning (1851). Oxfordski pokret imao je velik utjecaj na razvoj suvremenog anglikanizma, posebice na osnaživanje tradicije i katoličkih obrednih elemenata u bogoslužju Anglikanske crkve kroz anglokatolicizam (struja Visoke crkve – High Church).

Citiranje:

oxfordski pokret. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/oxfordski-pokret>.