struka(e): lingvistika i filologija

paleosibirski jezici, u lingvistici, naziv kojim se označuju mali jezici Sibira koje nije moguće svrstati u neku od velikih jezičnih porodica Eurazije. Neki su među njima genetski izolirani (nivhski ili giljački i jukagirski), a neki se svrstavaju u brojem jezika malene porodice (čukotsko-kamčadalski jezici i ketski, jedini preživjeli član jenisejske porodice). Govore se u posve različitim područjima Sibira, od srednjega Jeniseja (ketski) do Kamčatke i Sahalina (nivhski i čukotsko-kamčadalski jezici). Paleosibirski jezici nisu međusobno genetski srodni, a ne pokazuju ni tipološki zajednička obilježja koja bi upućivala na kontaktnu srodnost. Termin stoga nije osobito upotrebljiv, ali se iz povijesnih razloga udomaćio u lingvistici.

Citiranje:

paleosibirski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/paleosibirski-jezici>.