Paulijevo načelo (Paulijev princip, Paulijeva zabrana) (po Wolfgangu Pauliju), kvantnomehaničko načelo isključenja prema kojemu se u atomu svaki elektron nalazi u drugome kvantnom stanju, tj. dva elektrona u kvantnom sustavu ne mogu imati jednake sve kvantne brojeve. Tim se načelom objašnjava elektronska konfiguracija tj. smještaj elektrona u ljuskama atomskog omotača, a time i periodičnost svojstava kemijskih elemenata. Njemu se podvrgavaju i elektroni u elektronskom plinu u metalima, na čem počiva teorija električne vodljivosti, a objašnjava i mnoga mehanička, električna, magnetska, optička i kemijska svojstva krutih tvari. Pauli je to načelo formulirao 1925. za elektrone, a 1940. ga je protegnuo od elektrona na sve fermione, čestice s polucijelim spinom. U općoj formulaciji, Paulijevo načelo izriče da valna funkcija mora biti antisimetrična pri zamjeni dvaju fermiona, odn. simetrična pri zamjeni para bozona. To se načelo pokazuje važnim za stabilnost atoma i tvari općenito.