Pavia [pavi:'a], grad i upravno središte istoimene pokrajine u Lombardiji, 31 km južno od Milana, sjeverna Italija; 68 280 st. (2011). Leži nedaleko od utoka Ticina u Pad. Gospodarsko je središte doline rijeke Ticino s razvijenom tekstilnom, metalnom, elektrotehničkom, prehrambenom i kemijskom industrijom; rafinerije nafte. Grad je izgrađen na temeljima rimske utvrde koja je poslije proširena. Među povijesnim građevinama ističu se romaničke bazilike San Michele i San Teodoro iz XII. st., Bramanteova katedrala iz XV. st., dvorac Viscontija iz XIV. st. s pinakotekom; u blizini glasoviti kartuzijanski samostan iz XIV. st. (Certosa di Pavia). Sveučilište (osnovano 1361), mnogi fakulteti i instituti. U srednjem vijeku (od X. st. dalje) bila je u cijeloj Europi glasovita tzv. Pavijska pravnička škola. – U antici se nazivala Ticin (Ticinum). Potkraj III. st. pr. Kr. došla je pod rimsku vlast, a 49. god. pr. Kr. stekla je status rimskog municipija te se razvila u važno cestovno čvorište. U kasnome Rimskom Carstvu ondje se nalazila kovnica novca i važno obrambeno uporište u sjevernoj Italiji. Od polovice IV. st. bila je biskupsko sjedište. Godine 452. grad su poharali Huni, a zatim Ostrogoti, za čije je vladavine, uz Veronu, bio jedna od kraljevskih prijestolnica. Godine 572. zauzeli su ga Langobardi pa je u prvoj polovici VII. st. postao glavni grad Langobardskoga Kraljevstva. Od VIII. st. nekadašnji naziv Ticin promijenjen je u Pavija (Papia). Franci su ju zauzeli 774., a u X. st. postala je krunidbeni grad kraljeva Italskoga Kraljevstva. Budući da je bila na strani rimsko-njemačkih careva, Pavia je stekla mnogobrojne povlastice pa je od XI. do XIII. st. doživjela znatan kulturni i gospodarski uspon. Slom talijanskoga gibelinstva polovicom XIII. st. značio je velik politički nazadak za Paviju, koja je nakon trogodišnjeg otpora 1359. pala pod vlast milanskih Viscontija. Godine 1447. u gradu su zavladali milanski Sforze. Od 1525., kada je u bitki kraj Pavije rimsko-njemački car Karlo V. Habsburgovac porazio i zarobio francuskog kralja Franju I., pa sve do 1714., grad je bio pod španjolskom vlašću. Nalazio se potom pod vlašću Austrije (1714–96., 1814–59) i Francuske (1796–1814). U prvoj polovici XIX. st. bio je jedan od vodećih lombardijskih gradova u borbama za ujedinjenje Italije. Godine 1848. Paviju su kratkotrajno zauzeli sardinijski dobrovoljci, a 1859. ušla je u sastav Kraljevine Sardinije. Dijelom Kraljevine Italije postala je 1861. Za II. svjetskog rata bila je teško oštećena u savezničkom bombardiranju (1944).
