autoimune bolesti, bolesti koje nastaju kao posljedica poremećaja u smislu imunosti na vlastite antigene (autoantigene), a očituje se oštećenjem vlastitoga tkiva. Autoimunima se nazivaju bolesti u kojima se može dokazati da autoimunoreakcija uzrokuje bolest ili pridonosi patogenezi. Upala koju uzrokuje autoimuna reakcija može biti posljedica djelovanja protutijela usmjerenih prema vlastitim bjelančevinama (autoantitijela), djelovanja stanične imunosti te posljedica odlaganja imunokompleksa u tkivu. Razlikuju se organospecifične autoimune bolesti (autoimuni tireoiditis, mijastenija gravis), kod kojih je autoimuna reakcija usmjerena prema antigenu u specifičnom tkivu ili organu, te organonespecifične (multisistemske) autoimune bolesti, kod kojih su oštećeni različiti organski sustavi (npr. sistemski eritemski lupus). Dijagnoza se postavlja dokazom specifičnoga organskog oštećenja uz nazočnost specifičnih autoantitijela. Pri liječenju valja procijeniti aktivnost bolesti, a u težim se oblicima primjenjuju imunosupresijski lijekovi, npr. kortikosteroidi ili citotoksični lijekovi.
