Périgueux [peʀigø'], grad i upravno središte departmana Dordogne, na desnoj obali rijeke Isle, jugozapadna Francuska; 29 966 st. (2017). U staroj gradskoj jezgri mnogobrojni su arhitektonski spomenici iz različitih povijesnih razdoblja: ostatci galsko-rimskoga tornja (Tour de Vésone, I–II. st.) i amfiteatra, romanička katedrala Saint-Front (XII. st., obnovljena u XIX. st.; od 1998. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), crkva Saint-Étienne (XI–XII. st.), ostatci srednjovjekovnih zidina i dvorca (XII–XVI. st.) i dr. Nekoliko muzeja (umjetnički i arheološki osnovan 1835., povijesni, vojni). Okolica je poznata po tartufima i vinogradarstvu. Industrija tekstila, kemijskih i prehrambenih proizvoda. Razvijen je kulturni turizam. Zračna luka (udaljena 13 km). – Tijekom galo-rimskog razdoblja središte galskog plemena Petrokora (Petrocorii); kasnije rimski grad Vesuna (Vesunna). Utvrđen i središte biskupije od III. st. Oko obližnjeg samostana od X. st. razvija se i utvrđuje zasebno naselje. Stara jezgra (Cité) i samostansko naselje (Le Puy-St-Front) sjedinjuju se 1240. u današnji Périgueux koji je bio glavno središte grofovije Périgord te s njom 1369. došao pod francusku krunu. Za Stogodišnjeg rata i kasnijih vjerskih sukoba u XVI. st. poprište žestokih bitaka.
