struka(e): |

perioda (latinski periodus < grčki περίοδος: obilazak, krug).

1. U gramatici i stilistici, rečenični sklop (obično složen od jedne glavne i nekoliko sporednih ili zavisnih rečenica) koji, unatoč raznolikosti sadržaja i sintaktičkim obratima, tvori stilski uravnoteženu, zaokruženu i skladnu cjelinu.

2. U matematici, broj τ naziva se periodom ako vrijedi f (t + τ) = f (t) za funkciju f definiranu na skupu realnih brojeva i za svaki broj t. Skup P (f) svih perioda neke funkcije f tvori grupu s obzirom na zbrajanje; drugim riječima, ako je τ perioda od f, tada je i –τ perioda od f, te ako su τ1 i τ2 periode od f, tada je i τ1 + τ2 perioda od f. Funkcija f je periodična ako ima barem jednu periodu različitu od 0, tj. ako je njezin skup svih perioda različit od nule ako P (f) ≠ {0}. Ako je funkcija f periodična i ako njezin skup svih perioda većih od nule τ > 0 ima najmanji element τ0, tada je skup svih perioda P (f) skup svih brojeva oblika n τ0, za cjelobrojni n; τ0 se tada naziva osnovna perioda funkcije f. Npr. 2π je osnovna perioda funkcije f (x) = sin x. Ako je funkcija periodična, neprekidna i nije konstantna, može se pokazati da ima osnovnu periodu. Graf takve funkcije dobiva se pomicanjem dijela grafa te funkcije nad segmentom duljine osnovne periode.

3. U kemiji, jedan od sedam vodoravnih redova u periodnom sustavu elemenata.

Citiranje:

perioda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/perioda>.