Pervigilium Veneris

Pervigilium Veneris [perwigi'li·um ve'neris] (latinski: Venerino bdijenje), latinska pjesma nepoznata autora, nastala u II–IV. st. i sačuvana u rukopisu zbirke Anthologia Latina. Prema nekim mišljenjima napisana je za vladavine cara Hadrijana (kao mogući autori navodili su se Publije Anije Flor ili Julija Balbila), dok su je drugi pripisivali sjevernoafričkim pjesnicima Tiberijanu ili Nemezijanu. Podijeljena su mišljenja je li riječ o umjetničkoknjiževnome djelu utemeljenome na motivu religijske svetkovine ili o pjesmi za obrednu procesiju koja se uz ples izvodila za tronoćne svetkovine Venerina rođenja od 1. do 3. travnja. Napisana je u 93 katalektička trohejska septenara, a razdijeljena u 22 strofe različita broja redaka. Radnja je smještena u sicilskom gradu Hibli na južnoj padini Etne. Pjesma započinje pohvalom proljeća i najavom svečanosti, nastavlja se uprizorenjem proslave i slavljenjem Venerine moći prokreacije te završava pjesničkom refleksijom. Veoma je pjevna, puna razigranih prizora te pjesnički inovativna: poigrava se asonancom, ponavljanjem glagola i imenica, katkada i ritmom, pa se smatra pretečom latinskog akcenatskog stiha. U rimskoj književnosti najbliže joj je Katulovo i Tibulovo pjesništvo.