struka(e): |

Pićan (talijanski Pedena), naselje i općinsko središte u Istri, 12 km jugoistočno od Pazina; 304 st. (2021). Leži na brežuljku (335 m apsolutne visine), uz cestu Pazin–Vozilići. Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije (XVII–XVIII. st.) sa zvonikom (48 m) iz 1873., romanička crkvica sv. Mihovila (groblje), crkvica sv. Roka iz XVII. st.; gradska vrata (XIV–XV. st.), ostatci obrambenih zidina. Poljodjelstvo; stočarstvo (govedo, svinja). – Naseljen od prapovijesti. U rimsko doba bio je naselje od vojno-strateške važnosti (Petina), za bizantske vladavine administrativno središte područja u srednjoj Istri, a za franačke vladavine bogata gradska općina, koja se spominje u zaključcima Rižanskoga sabora (početkom IX. st.). Od VI. do XVIII. st. središte Pićanske biskupije. Za vladavine njemačkoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Otona III. (983–1002) došao je pod vlast akvilejskih patrijarha, koji su u XII. st. pićanski feud dodijelili grofu Meinhardu iz Crnoga grada, utemeljitelju Pazinske knežije. Kao dio Knežije 1374. prešao je pod vlast Habsburgovaca. God. 1508., za trajanja rata između Mletačke Republike i cara Maksimilijana I. Habsburškoga, privremeno ga je zaposjela mletačka vojska. U XVI. st., naseljavanjem hrvatskih izbjeglica s osmanskoga područja (Bosna, Dalmacija, Lika), Pićan je bio obnovljen, ali je već početkom XVII. st. teško stradao u Uskočkom ratu (1615–18). U XVII. st. u Pićnu je izbila buna kmetova, pri čem je bio opustošen biskupski dvor i otjeran biskup. Od XVIII. st., kada je bila ukinuta Pićanska biskupija, Pićan je postao sjedištem dekanata (od 1939. nadžupa).

Citiranje:

Pićan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pican>.