piezoelektrični efekt (prema grč. πιέζειν: tiskati), pojava električnog naboja na plohama nekih kristala (npr. kremena, topaza, turmalina) ili keramičkih masa (npr. barijeva titanata) pri mehaničkom stlačivanju ili rastezanju. Otkrili su ga (1880) i proučili francuski fizičari i braća Jackues Curie (1855–1941) i Pierre Curie. Godinu dana kasnije ustanovili su i da postoji inverzni piezoelektrični efekt, stezanje ili rastezanje nekih kristala pod djelovanjem električnoga polja. Ta je pojava poslije nazvana Lippmannov efekt, po Gabrielu Lippmannu koji ju je teorijski predvidio. Primjenjuje se u mikrofonima i raznim drugim uređajima u kojima je potrebno izazvati i detektirati vrlo male pomake. Inverzni piezoelektrični efekt koristi se u proizvodnji ultrazvuka.