struka(e):

piezoelektrični efekt (prema grč. πιέζειν: tiskati), pojava električnog naboja na plohama nekih kristala (npr. kremena, topaza, turmalina) ili keramičkih masa (npr. barijeva titanata) pri mehaničkom stlačivanju ili rastezanju. Otkrili su ga (1880) i proučili francuski fizičari i braća Jackues Curie (1855–1941) i Pierre Curie. Godinu dana kasnije ustanovili su i da postoji inverzni piezoelektrični efekt, stezanje ili rastezanje tih istih kristala pod djelovanjem električnoga polja. Ta je pojava poslije nazvana Lippmannov efekt, po Gabrielu Lippmannu koji ju je teorijski predvidio. Piezoelektrični efekt primjenjuje se u mikrofonima i raznim drugim uređajima u kojima je potrebno izazvati i detektirati vrlo male pomake. Inverzni piezoelektrični efekt koristi se u piezoelektričnim zvučnicima i u proizvodnji ultrazvuka.

Citiranje:

piezoelektrični efekt. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/piezoelektricni-efekt>.