Pio IX., bl. (pravo ime Giovanni Maria Mastai Ferretti), papa od 1846. do 1878 (Senigallia, 13. V. 1792 – Rim, 7. II. 1878). Zaređen 1819. Imolskim biskupom bio je imenovan 1832., kardinalom 1840. Rimsko pitanje, talijansko ujedinjenje i liberalizam bili su glavni problemi njegova pontifikata. Zbog podijeljenih amnestija i liberalnih ustupaka u upravljanju Papinskom Državom, postao je popularan. No kada su revolucionari 1848. proglasili Rimsku Republiku, pobjegao je iz Rima u Gaetu. Vrativši se odande (1850) uz pomoć francuskih postrojbi, zauzeo je radikalno antiliberalno stajalište. Nakon pada Napoleona III. 1870. talijanska vojska priključila je Italiji Papinsku Državu, a Zakonom o jamstvima (1871) ponudila papi suverenitet nad Vatikanskim gradom, rimskim bazilikama i ljetnikovcima, uz osiguranu rentu. Papa je odbio taj jednostrani akt i proglasio se »vatikanskim zatočenikom«. Izgubljenu teritorijalnu vlast Pio IX. nastojao je nadoknaditi na duhovnome području. Za njegova pontifikata ultramontanizam je konačno potisnuo galikanizam i jozefinizam, pa je tako u Francuskoj postupno rimski obred potisnuo galikanski. Proglasio je 1854. dogmu o bezgrješnom začeću Marijinu. Sazvao je Prvi vatikanski koncil, gdje je bila proglašena dogma o papinskoj nezabludivosti (1871). Promicao je vjerske misije i ponovno uspostavio crkvenu hijerarhiju u Engleskoj. Za Pija IX. došlo je do procvata pučke pobožnosti (Lourdes), ali i do slabljenja katoličke teologije i jačanja vjerskog indiferentizma i racionalizma. Enciklikom Quanta cura i njezinim dodatkom Syllabus (1864) osudio je liberalizam, naturalizam i indiferentizam. – Beatificiran je 2000.
