plagioklasi (grčki πλάγιος: kos, nagnut + ϰλάσις: lomljenje), najrašireniji minerali u Zemljinoj kamenoj kori, otkriveni i u uzorcima Mjesečeva tla. Pripadaju skupini glinenaca (feldšpata). Triklinske su simetrije i dobro se kalaju smjerom 2. i 3. pinakoida, tj. pod kosim kutom. Po kemijskom sastavu plagioklasi su izomorfne skupine minerala, kristali mješanci (čvrste otopine) od dvaju krajnjih članova: albita (ab; NaAlSi3O8) i anortita (an; CaAl2Si2O8). Pojedini se članovi toga izomorfnog niza nazivaju posebnim imenima: albit (0 do 10% an i 100 do 90% ab), oligoklas (10 do 30% an i 90 do 70% ab), andezin (30 do 50% an i 70 do 50% ab), labrador (50 do 70% an i 50 do 30% ab), bitovnit (70 do 90% an i 30 do 10% ab), anortit (90 do 100% an i 10 do 0% ab). Kemijski čist albit sadrži 68,7% silicijeva dioksida (SiO2), a anortit samo 43,2%. U izomorfnoj seriji plagioklasa, od albita prema anortitu, količina se SiO2 smanjuje. Ta podjela na šest članova dogovorna je i shematska, ali je vrlo korisna i gotovo nezaobilazna za klasifikaciju eruptiva od ultrabazičnih do kiselih varijeteta, jer se kiselost mjeri prema udjelu SiO2 u stijeni, pa i u prisutnom plagioklasu. Kao i ostali glinenci, plagioklasi nisu stabilni, pa prelaze metamorfozom u sericit i kaolin, a bazični plagioklasi pod određenim uvjetima u sosirit. Plagioklasi su glavni mineralni sastojci anortozita, bazalta, gabra, diorita, andezita i granodiorita.
