Plančić, Juraj, hrvatski slikar (Stari Grad, 22. X. 1899 – Pariz, 19. VIII. 1930). Od 1918. polazio Graditeljsko-zanatsku i umjetničku školu u Splitu (kiparski odjel), a u slobodno vrijeme slikao pod utjecajem E. Vidovića. Završio 1925. slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (V. Becić). Od 1926. živio u Parizu, gdje je prve uspjehe postigao na Jesenskome salonu 1928. te na Salonu nezavisnih u Grand Palaisu i samostalnoj izložbi u Galerie de Seine 1929. kojom su mu se otvorila vrata umjetničkoga Pariza, ali je ubrzo umro od tuberkuloze. Premda se Plančićevo slikarstvo tijekom studija zadržalo u okvirima nacionalne romantike umjetničke skupine Medulić, on je prije odlaska u Pariz 1926. naslikao nekoliko tonski koncipiranih krajolika i portreta koji se ubrajaju u vrhunska djela hrvatskih novih realizama klasičnog i magičnog izričaja. U svojim je djelima, nastalima u Parizu između 1928. i 1930., bliskima duhu pariške škole, ujedinio određene poticaje svojih hrvatskih prethodnika (M. Kraljevića), slikara francuskog rokokoa (A. Watteaua) i estetike fovizma, os. H. Matissea. Njegove figuralne kompozicije (Ribari u krčmi; Procesija; Povratak s ribolova), aktovi (U fotelji; Ležeći akt; Gozba), mrtve prirode (Srdjele; Cvijeće s mornarovom slikom), žanr-prizori (Ljuljačka) i pariški krajolici (Predgrađe u Parizu; Pariški motiv) osvajaju osebujnim svijetlim koloritom i profinjenim crtežom.
