pokoj, osamnaesto slovo starosl. azbukâ, glagoljice i ćirilice, za bezvučni bilabijal /p/, s leksičkim značenjem: mir, odmor. U glagoljici ima brojevnu vrijednost 90, a u ćirilici 80. Dok se za oblik ćir. inačice jednoznačno može reći da slijedi grč. uzor (Π), za glagoljički se mogu prepoznati samo neke sličnosti, u odnosu haste i kružića, s udesno orijentiranom grč. inačicom iz koje se razvilo latiničko pe. Crtica koja se ulijevo pruža s haste često nestaje već u nekim tekstovima starosl. kanona XI. st., no katkada se još bilježi i u hrvatskoglagoljskim tekstovima, npr. na Bašćanskoj ploči, Bečkim listićima. U hrv. ustavnoj (uglatoj) glagoljici oblik mu se ustalio već u XIII. st. i takav je ostao sve do najmlađih glagoljskih tekstova: slovno oko postalo je pravokutnikom koji se smješta između obje redačke linije, a hasta se probila ispod retka.
