TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Polibije

Polibije (grčki Πολύβιος, Polýbios), grčki povjesničar (Megalopol, Arkadija, 200. pr. Kr.?, oko 120. pr. Kr.). Zbog simpatija za Makedonce, Ahajci su morali 167. pr. Kr. poslati u Rim 1000 talaca, među kojima i Polibija. Ondje je Polibije ušao u kulturni i književni život. Godine 149. pr. Kr., kao odgojitelj i prijatelj Publija Kornelija Scipiona ml., otišao je u rat protiv Kartažana i bio očevidac razorenja Kartage (146. pr. Kr.). Kada su Rimljani skršili Ahajski savez i osvojili Korint (146. pr. Kr.), Polibije je nastojao ublažiti sudbinu svojega naroda. Oko 150. pr. Kr. počeo je pisati povijest (Ἱστορίαι) rimske države, odnosno povijest mediteranskoga kruga. U 40 knjiga toga djela (sačuvalo se u cijelosti samo prvih 5, a od ostalih pojedini fragmenti) prikazani su događaji od 264. do 144. pr. Kr. U knj. II., III., IV., V., a u manjoj mjeri i drugim knjigama, opisao je ratove Rimljana protiv Ilira. Drugi su njegovi spisi (npr. Taktika; Numancijski rat) poznati samo po naslovu.

Citiranje:
Polibije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49119>.