struka(e):
ilustracija
POMRČINA Mjeseca (gore); Sunca (dolje)
ilustracija
POMRČINA, potpuna pomrčina Sunca, 26. veljače 1998.
ilustracija
POMRČINA, prstenasta pomrčina Sunca, 3. studenog 1994.

pomrčina (eklipsa), zaklanjanje jednoga svemirskog tijela drugim ili ulazak jednoga svemirskog tijela u sjenu drugoga. Pomrčina Sunca ili Mjeseca nastaje kada se oni nalaze u blizini jednoga čvora Mjesečeve staze oko Zemlje (staza Mjeseca nagnuta je prema ekliptici za 5° 9).

Pomrčina Sunca nastaje kada se Mjesec ispriječi između Sunca i Zemlje, pa djelomično ili potpuno zakloni Sunce. Mjesec je tada u fazi mlađaka, a Sunce se može nalaziti do 16,5° s jedne ili druge strane uzlaznog ili silaznoga Mjesečeva čvora. Luk od 33° pokraj čvora Sunce prolazi za 34 dana, a Mjesec tada može dva puta doći u fazu mlađaka (svakih 29,53 dana). U jednoj godini moraju biti barem dvije pomrčine Sunca, a najviše ih može biti pet, ako se prva dogodi poč. siječnja, a peta krajem prosinca. Linija čvorova zakreće se retrogradno za 19,3° godišnje, pa Sunce kroz isti čvor prolazi nakon 346,62 dana (eklipsna ili drakonistička godina). Pomrčina Sunca može biti potpuna (totalna), prstenasta (anularna), djelomična (parcijalna) i hibridna – kada se u središnjoj fazi pomrčine zapaža kao potpuna, a izvan središnje faze kao prstenasta. Različite vrste pomrčina nastaju jer je staza Mjeseca eliptična. Kada je Mjesec udaljeniji, ne zaklanja cijeli Sunčev disk i zapaža se prstenasta ppmrčina, a kada je Mjesec bliže, može potpuno zakloniti Sunce i nastupa potpuna pomrčina. Pomrčina Sunca opaža se s malenoga dijela Zemlje. Zbog okretanja Zemlje, Mjesečeva sjena prelazi po Zemljinoj površini od zapada prema istoku, pa se potpuna pomrčina vidi s uskoga pojasa – zone totaliteta. Sjena nije šira od 270 km i putuje brzinom od 1 km/s, pa potpuna pomrčina u nekoj točki Zemlje traje najviše 3 min 31 s. Pri potpunoj pomrčini zbivaju se četiri kontakta: rub Mjeseca nailazi na rub Sunca, napredujući rub Mjeseca stiže do suprotnoga Sunčeva ruba, zalazni Mjesečev rub dotiče početni rub Sunca, Mjesec napušta Sunce; od prvoga do četvrtoga kontakta mogu proći do 3 h. Potpuna pomrčina Sunca na nekome mjestu Zemljine površine javlja se u prosjeku svakih 400 godina. Posljednja potpuna pomrčina Sunca, vidljiva iz Hrvatske, zbila se 15. II. 1961., a sljedeći će se put zbiti 3. rujna 2081.

Pomrčina Mjeseca nastaje ulaskom Mjeseca u Zemljinu sjenu, vidi se s cijele Zemljine noćne polutke, pritom je Mjesec obasjan zagasitocrvenom svjetlošću koja se raspršila prolazeći kroz Zemljinu atmosferu. Pomrčina Mjeseca nastaje kada je Mjesec pun, a stožac Zemljine sjene udaljen je najviše 11° od jednoga čvora. Kako Zemljina sjena tim područjem prolazi svakih 21 do 22 dana, a uštap se ponavlja svakih 29,53 dana, u jednoj godini mogu biti najviše 3 pomrčine Mjeseca, a nekih se godina ne dogodi ni jedna. Površina Zemljine sjene nekoliko je puta veća od površine Mjeseca, pa Mjesec može kroz sjenu prolaziti do 1 h 47 min.

Zbroj pomrčina Mjeseca i Sunca u godini ne može biti veći od 7, a manji od 2. Najčešće se zbivaju po dvije pomrčine Sunca i Mjeseca, a najviše se mogu dogoditi tri Mjesečeve i četiri Sunčeve, ili dvije Mjesečeve i pet Sunčevih. Budući da se pomrčina Mjeseca vidi s cijele tamne Zemljine polulopte, a pomrčina Sunca samo s uskoga pojasa, čini se da se pomrčina Mjeseca zbiva češće od pomrčine Sunca, iako je obrnuto. Pomrčine se zbivaju gotovo u istom redoslijedu nakon 18 kalendarskih godina i 11 i 1/3 dana, ili 10 i 1/3 dana ako razdoblje obuhvaća 5 prijestupnih godina, odn. 12 i 1/3 dana ako obuhvaća samo 3 prijestupne godine, što se može dogoditi na prijelazu stoljeća. (→ kalendar; sarosov period)

Pomrčine ostalih svemirskih tijela. Merkur i Venera prelaze preko Sunčeva kruga (→ tranzit), a Mjesec i planeti zaklanjaju pozadinske zvijezde (→ okultacija). Pomrčine Jupiterovih satelita služile su pomorcima u doba kada mehan. satovi nisu bili dovoljno pouzdani za određivanje točnoga vremena koje je bilo potrebno za izračun geografske dužine. Pomrčina zvijezda događa se u sustavima dvojnih zvijezda što se na Zemlji zapaža kao periodična promjena sjaja. Zvijezdu mogu dijelom pomračiti i ekstrasolarni planeti (→ ekstrasolarni planetni sustavi), a to se preciznim mjerenjem intenziteta svjetlosti zvijezda može zabilježiti; npr. pratilac zvijezde HD 209 458, udaljene 150 godina svjetlosti, planet je 1,32 puta većega polumjera od Jupiterova, a zamračuje zvijezdu za 1,5% svakih 3,5246 dana.

Pomrčine se istražuju radi spoznaje o masi, volumenu, međusobnoj udaljenosti, inklinacijama i atmosferama tijela koja se pomračuju.

Citiranje:

pomrčina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pomrcina>.