struka(e):

Baal [ba:l] (semitski ba‘l: vlasnik, gospodar, suprug; grčki Βῆλος, Blos, Βαάλ, Baál u Septuaginti), kod semitskih naroda na području Sirije i Fenicije naziv za boga, »svemogućeg uspostavitelja reda nad neredom, gospodara neba i zemlje«. Također naslov lokalnih božanskih manifestacija u vezi s toponimima: gospodar grada (Baal-Hazor, Baal-Meon, Baal-Šališa, Balbek), gospodar uzvisina (Baal-Hermon, Baal-Zafon) itd. Dovođen u vezu s prirodnim pojavama (gospodar grmljavine, oluje, dažda), vjerojatno tipološko-genealoški potječe od asirsko-babilonskoga boga zemlje i plodnosti Bela. Na ugaritskim popisima bogova iz XIV–XIII. st. pr. Kr. spominje se kao sin »oca bogova« Ela i »boga žita« Dagona; u ugaritskim obrednim tekstovima kao Baal-Zafon (ugaritski ba‘lu ṣapāni), bog božanske planine Zafon na sjeverozapadu Sirije (hetitski Ḫazzi, grčki Κάσιον ὄρος, Kásion óros), poistovjećen je pak s mezopotamskim bogom oluje Adadom. U klinopisnim mitskim tekstovima iz Ras Šamre Baal-Hadad pobjeđuje boga mora Jama i njegove morske nemani, uz dopuštenje Ela gradi palaču i postaje kralj bogova te odlučuje nadvladati boga smrti Mota, no Mot smakne Baala, a zatim Baalova sestra Anat pogubi Mota. U Egiptu je poistovjećivan sa Setom. U Pismima iz Amarne nalaze se osobna imena složena s elementom Baal (Baalmehir, Šiptibaal), a osobito su česta u biblijskim i kasnijim kabalističkim spisima (Izebel: »ona koja živi s Baalom«; Belfegor: »gospodar bezdana«). Božica Baalat glavarica je pak panteona feničkoga grada Biblosa. U prvom se tisućljeću feničkom kolonizacijom Baalov kult proširio Sredozemljem i poprimio nova sinkretistička obličja u Sidonu (bog neba Ešmun postaje Baalšamem, fenički Ba‘l Šāmēm), Tiru (Baal-Melkart) i Kartagi (Baal-Hammon), božica Tanit zaziva se kao »lice Baalovo« (fenički pnb‘l), a Astarta kao »ime Baalovo« (fenički šmb‘l). U Palestini su Filistejci štovali Belzebuba (hebrejski Ba'al-Zəḇūḇ: »gospodar muha«) u Ekronu. Na čelu je panteona u Palmiri kozmički bog neba Bol, koji je pod utjecajem kasnobabilonskoga Bel-Marduka postao Bel, a ikonografski je prikazan u liku orla. Uz njega su se štovali bogovi Mjeseca Jarhibol i Algibol te Sunčev bog Malakbel, čiji je kult tipološki istovjetan kultu Elagabala u Emesi. Za vladavine Omrida nad Izraelom u IX. st. pr. Kr. Jahve je u kultu bio poistovjećivan s Baalšamemom. Nakon uništenja Baalova hrama u Samariji od VII. st. pr. Kr. u Starom zavjetu počela se pojavljivati oštra opreka između Jahve i Baala, te je u deuteronomističkim spisima i cjelokupnoj kasnijoj zapadnoj kršćanskoj tradiciji ime Baal zadobilo značenje lažnoga boga.

Citiranje:

Baal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/baal>.