pramac, prednji dio broda ili čamca. Počinje pramčanom statvom, u kojoj se spajaju bokovi broda, a završava na mjestu gdje bokovi postaju paralelni (početak paralelnoga srednjaka). Ponajprije je oblikovan kako bi otpor broda bio što manji, a ovisno o namjeni broda može imati različite oblike, koji su se s vremenom znatno mijenjali. U starom vijeku pramac ratnih brodova imao je pod vodom kljun (lat. rostrum) radi udara u neprijateljski brod, u sr. vijeku dugo rilo, a u XIX. st. podvodni kljun. U doba brzih jedrenjaka razvio se kliperski oblik pramca, koji se na gornjem dijelu nastavljao kosim jarbolom – kosnikom. Čelični trgovački brod nekoć je imao uspravnu grednu statvu do koje su sezali vojevi limova vanjske oplate. Takvu su statvu uveli Amerikanci sred. XIX. st., a gradila se do 1930-ih. Tada su se pojavili pramci drukčijih oblika i profila, poglavito oni nagnute statve, kose po cijeloj visini ili samo nadvodno. Danas se pramac iznad vode gradi kos, nagnut naprijed i proširen, čime se dobiva više prostora na palubi za vitla i drugu opremu. Za smanjenje otpora valova često ima podvodno kruškoliko proširenje (bulb), koje se u pravilu kljunasto proteže naprijed. Takav oblik uveden je prije II. svj. rata na transatlantskim putničkim linijskim brodovima, nakon rata i na brzim teretnim brodovima, a od 1980-ih na gotovo svim trg. brodovima. Ledolomci imaju pod vodom kos i oštar pramac, jer se brod uzdigne na led i svojom ga težinom lomi.
