TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Prandtl, Ludwig

Prandtl [prantl], Ludwig, njemački fizičar (Freising, 4. II. 1875Göttingen, 15. VIII. 1953). Doktorirao (1900) na Visokoj tehničkoj školi u Münchenu. Od 1901. profesor mehanike u Hannoveru, a od 1904. u Göttingenu. Od 1925. bio je direktor Instituta cara Vilima za dinamiku fluida (od 1948. Institut »Max Planck« za dinamiku fluida). Otkrio je (1904) da se u graničnome sloju fluida, koji se nalazi uz površinu tijela što se giba kroz zrak ili vodu, relativna vrijednost viskoznih sila postupno mijenja od sloja vrlo blizu površine tijela do sloja udaljenoga od površine, a to je dovelo do razvoja prvih aerodinamičkih (i hidrodinamičkih) teorija krila i letenja uopće. Usavršio je i Pitotovu cijev (danas se naziva i Pitot-Prandtlova cijev), koja služi za precizno mjerenje brzina i većih od brzine zvuka. Bio je član Akademije znanosti u Göttingenu (od 1914), Royal Society (od 1928), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1929), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1936) i dr. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Prandtl).

Prandtlov broj opisuje svojstvo fluida razmjerno dinamičkoj viskoznosti η i specifičnomu toplinskom kapacitetu uz stalni tlak cp, a obrnuto razmjerno toplinskoj provodnosti λ fluida: Pr = ηcp / λ.

Prandtlove jednadžbe opisuju strujanje fluida u graničnome sloju uz stijenke cijevi ili u graničnome sloju uz tijelo koje se giba u fluidu.

Prandtlov sloj je prizemni atmosferski sloj (do visine 100 m) u kojem na strujanje zraka utječe trenje sa Zemljinom površinom, a brzina vjetra se gotovo pravilno (logaritamski, odnosno eksponencijalno) povećava s visinom.

Citiranje:
Prandtl, Ludwig. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 16. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49946>.