praslavenski, naziv za zajednički prajezik iz kojega su potekli svi slavenski jezici. Od indoeuropskih jezika najsrodniji su mu baltički jezici. Praslavenski je bio indoeuropski jezik koji se govorio u razdoblju prije samoga velikog širenja Slavena iz njihove pradomovine (vjerojatno negdje sjeverno od Karpata) i nakon njega. Tada su Slaveni, govornici praslavenskoga, počeli naseljavati golemo područje od Rusije do Peloponeza, te od Alpa do Crnoga mora. Do te je ekspanzije došlo na prijelazu iz VI. u VII. st., a pretpostavlja se da su u pokretanju slavenskih plemena i njihova jezika važnu ulogu imali Avari, turkijski narod koji je u to doba uspostavio svoju državu u Panoniji. Vjerojatno je da su dijalektalne razlike unutar praslavenskoga u doba ekspanzije bile još razmjerno malene, no već u VII. i VIII. st. iz praslavenskoga su se počeli razvijati posebni slavenski jezici, a u IX. st. posvjedočen je i prvi među njima: starocrkvenoslavenski (ili neprecizno staroslavenski), južnoslavenski jezik na koji su sv. Ćiril i Metod preveli dijelove Biblije. Taj je prvi posvjedočeni slavenski jezik potrebno razlikovati od praslavenskoga, na kojem nema sačuvanih tekstova.
