preživači (Ruminantia), podred sisavaca parnoprstaša. Tijelo im je pokriveno tankom kožom, obraslom gustom dlakom različite boje. Kod mnogih su vrsta dobro razvijeni rogovi i rogovlje. Lubanja je izdužena, a očne su šupljine straga zatvorene. Zubalo je nepotpuno pa se u većine, mjesto gornjih sjekutića i očnjaka, nalazi hrskavična ploča. Sa svake strane čeljusti nalazi se po 6 kutnjaka polumjesečasta (selenodontna) oblika. Noge su duge i prilagođene brzu kretanju, a upiru se o treći i četvrti prst, koji su dobro razvijeni i zaštićeni čvrstim papkom; drugi i peti prst zakržljali su, a kod nekih porodica i sasvim iščezli. Kosti nogu (treća i četvrta metakarpalna kost na prednjim nogama i treća i četvrta metatarzalna na stražnjim nogama) srasle su u cjevanicu (os canon). Želudac je pregrađen u četiri odjeljka: burag, kapura, knjižavci i sirište. U burag ulazi površno sažvakana hrana iz jednjaka, ondje se smekša djelovanjem vode, mikroorganizama i enzima pa polako prelazi u mrežasto nabranu kapuru, gdje se između nabora stvaraju malene kuglice, koje se stezanjem mišića, tzv. povratnom peristaltikom, vraćaju natrag u usta. Ondje se hrana temeljito sažvače i izmiješa s većom količinom sline, pa se kroz posebni žlijeb jednjaka spušta u knjižavce, gdje se još više usitni, a zatim odlazi u sirište.
Preživači su rašireni po cijeloj Zemlji, hrane se biljnom hranom, žive poligamno. Ženka koti jedno ili dvoje mladunaca. Suvremeni preživači dijele se u dvije natporodice: patuljaste moškavce (→ moškavci, patuljasti) i prave preživače. Pravi preživači najveća su skupina preživača. Obuhvaćaju 5 porodica: jelene (Cervidae), žirafe (Giraffidae), rašljoroge antilope (Antilocapridae), mošusne jelene (Moschidae), šupljorošce (Bovidae), koji obuhvaćaju antilope, goveda, ovce i koze. Gotovo svi pripadnici te skupine imaju trajne rogove ili rogovlje. Koštano središte na rogovima prevučeno je debelom rožinom. Rogovlje svake godine otpadne i ponovno naraste. Pravi preživači rašireni su po svim kontinentima, a neke se vrste ubrajaju u najkorisnije domaće životinje. Njihova je velika prednost preživanje i sposobnost njihova organizma da iz hrane iskoristi biljnu celulozu, što ostali kralježnjaci ne mogu jer nemaju za to potrebne enzime (celulaze), a ni simbiotske bakterije i praživotinje. Preživači iskorištavaju biljnu celulozu djelovanjem mnogobrojnih simbiotskih bakterija i nekih praživotinja iz razreda trepetljikaša (Ciliata), koje žive u njihovu buragu. Uz to, s pomoću produkata razgradnje, od celuloze i dušikovih spojeva sintetiziraju bjelančevine za izgradnju stanica simbiotskih bakterija i praživotinja. Simbionti se zato, u povoljnim okolnostima, tako obilno namnože da iz buraga preživanjem masovno dospijevaju u sirište (pravi želudac), gdje budu probavljeni. Probavljena količina trepetljikaša u želucu goveda može iznositi i do 7 kg dnevno te preživači time namiruju velik dio potrebnih bjelančevina. Oni mogu resorbirati i niz razgradnih produkata celuloze, pa se računa da njihov organizam iskorištava 60 do 75% biljnih vlakana pretvarajući tako, za čovjeka potpuno nevrijedne oblike hrane (npr. travu, sijeno, slamu), u visoko vrijedne bjelančevine mlijeka i mesa.
