struka(e):

priroda, u filozofiji, kao »narav«, ono što izrasta iz sebe samoga, ono što u sebi sadrži samostvaralački princip, i što je utoliko temelj (bit ili bitno svojstvo) svega opstojećega. Svako biće, pa i čovjek, ima svoju narav. Sama je priroda, međutim, ukupnost vidljivoga (tvarnoga) svijeta, koji podliježe fizikalnim zakonima, koji ne stoji ni u kakvu analoškom odnosu sa zakonima duhovnog i ćudorednoga bitka. Fizikalna priroda razlikuje se od duhovne naravi po tome što je osim spomenutim zakonima – u sferi živoga – podložna nesvjesnoj, instinktivno-nagonskoj strukturi biološke sfere. Ona se razlikuje i od kulture ako se kultura shvati kao skup čovjekovih duhovnih objektivacija. Svođenje duhovnih i kulturnih tvorevina kao i zakona mišljenja na prirodne zakonitosti naziva se naturalizam.

Citiranje:

priroda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/50442>.