programsko inženjerstvo, disciplina koja se bavi metodama pripremanja računalnih programa. Taj je naziv uveden 1968., kada je uspostavljen inženjerski pristup pripremi programske podrške. Priređivanje programa dijeli se u nekoliko koraka, od kojih je programiranje tek jedan u nizu koraka. U analizi zahtjeva opisuje se postavljena zadaća što je moguće opsežnije, odgovarajući pritom na što više pitanja i potpitanja. Specifikacija zadataka sastoji se od nabrajanja pojedinosti o kojima valja voditi računa, te opisa uvjeta koje budući program mora zadovoljiti. Specifikacijom se određuje samo ono što program treba riješiti, ali ne i kako to treba riješiti. Zasnivanje programa korak je u kojem se osmišljavaju mogući načini rješavanja zadatka potanko opisanoga specifikacijom. U većini slučajeva, rješavanje zadatka u sklopu jedne cjeline prilično je složeno pa se zadatak raščlanjuje na manje dijelove jednostavnije za razmatranje i izgradnju. Takvi podzadatci razvijaju se u programske module, tj. samostalne programske dijelove koji se mogu neovisno izgrađivati i ispitivati. Razmjenu podataka između modula definira sučelje; ono osigurava da pravila koja opisuju oblik podataka i načine njihove razmjene budu jasna i jednoznačna. Takav pristup programiranju posebno se njeguje u objektnoorijentiranom i komponentnoorijentiranom programiranju. Nakon raščlanjivanja zadatka na module provodi se izbor algoritama za pojedine module. Za svaki modul određuju se raspoloživi ulazni i izlazni podatci, a na osnovi potrebnih pretvorbi podataka koje modul treba obavljati, odabiru se prikladni algoritmi. Struktura modula i primijenjeni algoritmi obično se opisuju u nekom jeziku zasnivanja programa (pseudojeziku). Nakon zasnivanja slijedi izradba (konkretizacija) programa, tj. programiranje. Program se smatra napisanim onda kada se uspješno prevede u strojni program, pa programiranje obuhvaća i ispravljanje pogrješaka koje se ustanovljuju tijekom prevođenja. Današnji programski jezici i programska pomagala znatno olakšavaju taj korak pripreme programa. Potom slijedi provjeravanje i ispitivanje programa, tj. valja ustanoviti rješava li program zadani zadatak ispravno. To se provodi na dovoljno velikom skupu valjanih vrijednosti ulaznih podataka, za koje su unaprijed poznate izlazne vrijednosti; usporedbom poznatih izlaznih vrijednosti s izlaznim vrijednostima dobivenima programom provodi se provjera. Suvremeni programi vrlo su složene tvorevine pa se provjeravanjem i ispitivanjem rijetko otkriju sve pogrješke. Zbog toga, a i zbog naknadnih zahtjeva, te prilagodbe programa novim uvjetima, u razdoblju uporabe nekog programa provodi se njegovo održavanje, i to onda kada je potrebno unijeti promjene.
