propulzija, zrakoplovna

propulzija, zrakoplovna, pogonski sustav kojim se razvija potisna ili vučna sila za pogon zrakoplova. Sastoji se od motora kao izvora snage, propulzora kao uređaja koji tu snagu pretvara u potisak, te pripadnih uređaja i opreme. Razvijene su tri osnovne vrste pogona koje su danas u uporabi: pogon klipnim motorom s propelerom, mlazni pogon i raketni pogon. Prvi zrakoplov braće Wright bio je pogonjen lakim klipnim motorom preinačenim od automobilskoga motora, koji je potisnu silu razvijao s pomoću dvaju propelera. Ubrzo su se počeli koristiti klipni motori posebno konstruirani za zrakoplove. U I. svj. ratu njihov je razvoj bio vrlo intenzivan, da bi u 1930-ima ti motori dostigli pouzdanost koja je putničkim zrakoplovima omogućila sigurno prelijetanje velikih udaljenosti. U to su se doba najčešće primjenjivali redni (linijski) klipni motori i zvjezdasti motori, kod kojih se konstrukcijski mogao velik broj cilindara smjestiti u razmjerno malen prostor, a poboljšano je bilo zračno hlađenje motora. Daljnji napredak klipnih motora bio je uvođenje turbokompresora, kojim je omogućen njihov normalan rad i na velikim visinama (→ motor s unutarnjim izgaranjem). Svoj su vrhunac klipni motori dosegnuli krajem II. svj. rata kada su njima postignute brzine zrakoplova od gotovo 800 km/h. No s približavanjem brzini zvuka, pojavili su se problemi s propelerom, koji pri tako velikim brzinama strujanja nastaju zbog stišljivosti zraka (→ zvučni zid). Zbog toga su se u zrakoplovima počeli koristiti mlazni motori. Oni se znatno razlikuju u konstrukcijskim izvedbama te mogu biti turbomlazni, turbopropelerski, turboventilatorski, nabojno-mlazni (ramjet), itd. (→ mlazni motor). Primjena mlaznih motora dovela je do revolucije u putničkom transportu, jer je omogućila ekonomičan transport velikoga broja putnika na međukontinentalnim udaljenostima, kao i konstruiranje nadzvučnih putničkih zrakoplova. Za još veće brzine i visine leta koriste se raketni motori. Taj se pogon većinom koristio za eksperimentalne zrakoplove namijenjene postizanju rekordnih brzina. Najveća brzina zrakoplova s ljudskom posadom (6,72 maha) postignuta je 1967. zrakoplovom X-15, a najveća brzina zrakoplova uopće (9,6 maha) postignuta je 2004. bespilotnim zrakoplovom X-43A pogonjenim inačicom mlaznoga motora scramjet. Takvu se pogonu predviđa postizanje brzina većih od 15 maha, te velika primjena u putničkom transportu. Danas su pri koncipiranju i konstruiranju zrakoplovnoga pogona sve važniji zahtjevi za manjim utjecajem na okoliš. Klasične mlazne motore nastoji se usavršiti, kako bi im se smanjila emisija ugljičnoga dioksida i dušičnih oksida, potrošnja goriva, te posebice buka. Radi se i na primjeni alternativnih goriva, prije svega ukapljenoga vodika, uporaba kojega je zbog zapaljivosti te potrebe smještaja velikih količina goriva u letjelici i dalje upitna. Razvijaju se i nove koncepcije zrakoplovnoga pogona, kao što su primjena gorivnih članaka za dobivanje električne energije i pogon elektromotora, uporaba egzoskeletnih ili pulsno detonirajućih motora i dr.; postoje i koncepcije kod kojih je velik broj malih motora smješten u izlaznim bridovima krila. Posebna se pozornost posvećuje uvođenju umjetne inteligencije za podešavanje parametara rada motora.

Citiranje:
propulzija, zrakoplovna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50682>.