bacačke sprave, bojne naprave kojima su se prije izuma baruta izbacivali projektili od kamena, drva ili željeza, katkada ispunjeni zapaljivom smjesom. Kao pogonska sila služila je elastičnost drva i čelika povezana s naponom uvijenih konopaca i žila ili centrifugalna sila. Takve su sprave služile u prvom redu za rušenje utvrda, izazivanje požara, za rastrojavanje borbenog rasporeda neprijatelja i uništavanje brodova (→ balista; katapult). Osim tih, teško pokretnih sprava, postojale su i ručne bacačke sprave kojima je rukovao pojedinac, držeći ih jednom ili objema rukama (→ praćka; baleštar ili samostrjel).
Smatra se da su ih rabili već Egipćani, Asirci i Feničani, a prve detaljne podatke o njima daju Grci u VII. st. pr. Kr. U Europi su se bacačke sprave održale sve do kraja XVI. st.