protupožarna zaštita, skup mjera i postupaka koji se poduzimaju radi sprječavanja nastanka i širenja požara, utvrđivanja i uklanjanja uzroka požara, otkrivanja i gašenja požara te pružanja pomoći pri uklanjanju posljedica uzrokovanih požarom. Mjere zaštite od požara mogu biti pasivne ili aktivne. Najznačajnije pasivne mjere su građevinske, a provode se tijekom projektiranja i izgradnje građevina sukladno važećim propisima; tehničko-tehnol. mjere provode se prilikom izvođenja tehnol. procesa, npr. zavarivanja i srodnih postupaka, održavanja eksplozivno ugroženih prostora, skladištenja, prijevoza opasnih tvari i rukovanja tim tvarima u prometu. Pasivne organizacijske mjere obuhvaćaju izradbu planova zaštite od požara, razvrstavanje građevina i prostora u kategorije ugroženosti od požara, vođenje propisanih evidencija iz područja zaštite od požara, te nadzor provedbe mjera na razini jedinica lokalne samouprave, pojedinih ministarstava i drž. uprave. Aktivne mjere obuhvaćaju kontrolu izvedenosti objekta ili instalacije, kontrolu projekta, tehn. pregled građevine ili instalacije, redoviti periodični pregled jediničnih vatrogasnih aparata, periodični nadzor i funkcionalno ispitivanje stabilnih sustava za gašenje požara, osposobljavanje osoba iz područja zaštite od požara i dr. U otkrivanju i gašenju požara, dijelom i otklanjanju njegovih posljedica, mjere se ponajprije oslanjaju na vatrogasnu tehniku. U suvremenoj zakonskoj regulativi RH, to je područje obuhvaćeno Zakonom o zaštiti od požara.
